U Karlovcu uskoro počinju 33. Dani hrvatskog filma. Organizacije se od ove godine primilo tamošnje Kino Edison, dok osvježeni DHF uz obnovljenu energiju donosi i niz (novih) popratnih programa te, naravno, onaj uobičajeni glavni natjecateljski, s ukupno 39 filmova, od čega dvanaest dokumentarnih. Festival se ove godine održava od 17. do 20. listopada, a filmovi u konkurenciji natječu se za festivalske nagrade (nagrade Velikog žirija: Ana Bulajić Črček, Jan Klemsche, Nino Kovačić, Ivana Marinić Kragić i Barbara Nola), Nagradu ‘Jelena Rajković’ DHFR-a namijenjenu redateljima do 30 godina starosti, Nagradu “Zlatna uljanica” Glasa koncila te Nagradu za etiku i ljudska prava. Za više informacija priupitali smo umjetničkog ravnatelja DHF-a Silvestra Miletu, koji nas je uputio u većinu detalja ovogodišnjih Dana vezanih za dokumentarni dio programa.
“Mnogo je dobrih razloga za premještanje festivala u Karlovac i povjeravanje organizacije Kinu Edison. Prije svega, Karlovac je grad filma. Njegova filmska povijest započinje istog onog listopada 1896. godine u kojemu su se Hrvati prvi put susreli s pokretnim slikama, da bi se do danas nastavila posredstvom vrijednih i agilnih filmskih radnika, kinoklupske djelatnosti, domaćih i međunarodnih produkcija koje su u ovom gradu pronalazile svoje eksterijere i interijere. Možda je ipak najvažnije da je Karlovac grad filma zahvaljujući kolektivnoj filmofiliji kojoj je, između ostaloga, nakon gotovo dva desetljeća ustrajnosti pošlo za rukom obnoviti Kino Edison, prekrasno zdanje art décoa 1920-ih, smješteno na rubu stare gradske jezgre i velikog parka, a koje je danas izvanredno opremljen multimedijski centar i vjerojatno najljepše kino u zemlji. Organizator je festivalska iskustva prikupljao na Filmskoj reviji mladeži i Four River Film Festivalu, novom Festivalu kaskaderstva i Školi medijske kulture ‘dr. Ante Peterlić’, a repertoar kina ispunio i pogođenim omjerom klasika, novijeg art filma i popularnih naslova.
“Žitelji Karlovačke županije stoga ponovno rado idu u kino i oni su nova publika DHF-a, uz tradicionalnu zagrebačku koja je udaljena 45 minuta vožnje osobnim automobilom ili sat vremena besplatnom autobusnom linijom koju uvodimo svjesni da je Zagreb, usprkos svim infrastrukturnim manjkavostima, središte hrvatskog kinematografskog života. Preseljenje u Karlovac s jedne je strane prilog poželjnoj decentralizaciji kinematografskog sustava, a s druge bijeg iz zagrebačkih kinoprikazivačkih ruševina. Ideja o izmještanju iz Zagreba nije nova, ali u Kinu Edison prvi je put pronađen partner sposoban provesti je u djelo”, govori nam za početak Mileta i nastavlja o prošlosti i značenju ove važne festivalske manifestacije:
“U posljednje vrijeme Dani su počeli zaboravljati svoj nacionalni značaj, prije svega središnje smotre kratkog i srednjeg metra svih rodova, kojoj sada i novi termin potvrđuje prirodni karakter godišnje bilance našega filma. Činjenica na koju je mnogima pažnju u 2024. skrenula tek Zlatna palma, gotovo od samih početaka misija je DHF-a – zorna demonstracija umjetničke vrijednosti i istinske uzbudljivosti kratkometražnog i srednjometražnog hrvatskog filma svih rodova, kao autonomne umjetničke forme, a ne tek odskočne daske prema dugom metru. Što se tiče pozicije Dana u 1990-ima, oni su prvi puta održani u siječnju i veljači 1992. godine, u ratno vrijeme i stoga pomalo kao vatrogasna mjera te su stoga prikazivali i dugometražne igrane filmove – na njima je, primjerice, s ‘Krhotinama’ debitirao Ogresta, a Papić premijerno prikazao ‘Priču iz Hrvatske’. S vremenom su se usmjerili na sve ono što nije bio dugometražni igrani film – koji se vratio u Pulu, iz smotre postali festivalom uvođenjem selekcije 1994./1995., ali i sve više zadobivali karakter pregleda godišnje produkcije – vrlo praktične i drage struci, ali s često upitnim strategijama pristupa općoj publici.
“Kada su se k tome pojavili i rodovski specijalizirani festivali, financijske i infrastrukturne nedaće te nedostatak sluha za njihov nacionalni značaj, Dani su ostali pomalo zarobljeni između tradicionalnijih stremljenja njihovoj tobože izvornoj prirodi – koju nitko baš nije znao jasno definirati – i nužnosti transformacije u moderan, manji, ali fundamentalan festival. Jedan raniji pokušaj takve transformacije, dijelom i stoga jer je podrazumijevao postepen hod prema premijernom festivalu, filmska je zajednica što aktivno, što pasivno sabotirala. Sada se, međutim, osjeća snažna podrška DHF-u u Karlovcu, možda i stoga što smo kao valjan nacrt za sadašnjost i budućnost prigrlili njegov best of karakter te značajno pojačali retrospektivne, baštinske, diskurzivne i profesionalne segmente.”
Silvestar Mileta od ove je godine novi umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma.
“Vijeće Dana hrvatskog filma pozvalo me krajem prošle godine, zajedno s nekolicinom kolega, da dostavim prijedlog programa DHF-a. Temeljem toga prijedloga dugo smo i otvoreno razgovarali o položaju festivala i njegovim izgledima u budućnosti. Nakon što sam se u Karlovcu upoznao s organizatorima i kinom, prihvatio sam ponuđeni angažman za ovu godinu. Vjerujem da sam u prethodnom pitanju već skicirao svoje ciljeve – otvaranje novoj publici kroz rebranding u smjeru ozbiljnog, ali i zabavnog festivala nacionalnog značaja koji s dignitetom prikazuje najbolju od najbolje nove produkcije te naročito inzistira na razgovornim i, meni posebno dragim, filmskoarhivskim programima. Na taj način jednom važnom dijelu naše kinematografije pridajemo kontekst za smislene susrete i rasprave. Svoju ulogu prvenstveno vidim u sferi popratnog filmskog i diskurzivnog programa, dok sam prilog natjecateljskom dao u oblikovanju projekcijskih cjelina temeljem tematsko-motivskih poveznica, namjesto ranije suviše često korištenog rodovskog ekskluzivizma.
“U duhu kratkih formi, festival je skraćen na četiri dana vikenda i predvikenda (četvrtak – nedjelja), ne toliko u interesu ekonomiziranja, koliko u namjeri koncentracije kvalitete i prilagođavanja publici. U istoj namjeri projekcijske cjeline uglavnom sam zamislio u trajanju 65 – 80 minuta koje smatram primjerenim za raznorodne kratke filmove. Promatrajući život na streaming servisima i video sharing platformama, nije teško zaključiti kako živimo – i još ćemo neko vrijeme živjeti – u vremenu kraćih formi, pa skretanje pozornosti na one koje imaju i umjetničku vrijednost, ali i brojne uzbudljive žanrovske odlike koje nas rečenim platformama inače privlače, smatram vrijednim truda”, ističe Mileta.
Dani hrvatskog filma imaju nešto drugačiji način odlučivanja o filmovima unutar glavnog natjecateljskog programa.
“Vijeće DHF-a selekciju je, kao i više puta do sada, odlučilo povjeriti Hrvatskom društvu filmskih kritičara. Držim da je riječ o dobroj odluci jer filmski kritičari u pravilu imaju najširi i najtemeljitiji pregled nad filmskim stvaralaštvom u zemlji. Potom smo se usuglasili da umjesto jednog selektora po rodu želimo kolektivnu selekciju kakva je također povremeno rađena i ranije, ali s petero članova i ne isključivo s brojčanim ocjenjivanjem, već i s održavanjem nekoliko selekcijskih sastanaka na kojima se mogu raspraviti granični slučajevi i predložiti kandidati za off programe. Prijedlog članova komisije sastavio sam nakon konzultacija s predsjednicom HDFK Dinom Pokrajac, koja je i članica Vijeća DHF-a, a kako je HDFK i moja strukovna udruga, s njezinim sam članstvom dobro upoznat. Iako sam pogledao sve filmove i prisustvovao sastancima komisije, sam nisam imao pravo odlučivanja u selekcijskom procesu. Jedna od najjačih selekcija natjecateljskog programa posljednjih godina pokazuje, naravno i prije svega, da su naši filmaši vrijedno radili u 2023. i 2024. godini, ali i da smo u komisiju izabrali prave ljude koji su znali probrati 39 od 175 prijavljenih filmova”, govori nam Silvestar, objašnjavajući zatim i ulogu Vijeća Dana hrvatskog filma, sastavljenog od pojedinki i pojedinaca iz sedam različitih strukovnih udruga:
“Vijeće sastavljeno od predstavnika udruga i institucija osnivača krovno je tijelo Dana hrvatskog filma. Vijeće bira organizatora i umjetničkog ravnatelja te nadzire njihov rad, posreduje između organizatora i udruga te obavlja savjetodavnu ulogu. Iako je postojalo i ranije, organizacijski i programski odbori te festivalske direkcije uglavnom su na sebe preuzimali teret organizacije DHF-a. Vijeće je ponovno formirano između 23. i 24. DHF-a, 2014. i 2015. godine, kako bi izabralo novog organizatora i od tada djeluje u kontinuitetu. Između proteklog i aktualnog izdanja, sastav Vijeća osvježen je novim članovima.”
Na 33. Danima hrvatskog filma bit će prikazan i iznimno jak dokumentarni natjecateljski program, vjerojatno najjači u posljednjih nekoliko godina.
“Drago mi je da ste i sami primijetili kako je natjecateljski program iznadprosječne kvalitete – u njemu se doista nalazi nekoliko filmova koje ćemo zasigurno susretati na budućim listama domaćih klasika. Od 39 odabranih filmova 12 je dokumentarnih, najviše od svih rodova, ali je primijećeno i da posebno dobro funkcioniraju hibridne forme na razmeđi dokumentarnog i eksperimentalnog roda. Prema mišljenju dijela selektora upravo je dokumentaristika dala prosječno najraznovrsnije i najzanimljivije priloge ovoj konkurenciji. Među odabranim je filmovima veći broj onih koji su se već istakli festivalskim uspjesima. Kvaliteta dugometražnog dokumentarnog filma u neku je ruku blagoslov, a u drugu dijelom i programsko prokletstvo jer prijeti zasjeniti – u smislu zaposjedanja slotova skraćenog festivala – kratke forme kojima se DHF prvenstveno želi posvetiti.
“No kako iole opravdano zaobići Ramljakov već dobrano opjevani i nagrađivani ‘El Shatt’, Kolbasovu ‘Našu djecu’ s nagradama za režiju i montažu u Puli ili novog Devića – ‘Što da se radi’? ‘Brod’ Elvisa Lenića dodatno podcrtava ove godine snažno prisutne teme rada, radništva, kolektiva i izgubljene utopije, kao i ‘Zemlja za nas’ Karle Crnčević i ‘Motel’ Filipa Mojzeša. U kratkoj dokumentaristici posebno je uspio spoj forme i sadržaja ‘Valerije’ Sare Jurinčić, dok ‘1001 noć’ Ree Rajčić, ‘Espi’ Ivana Grgura, ‘Oda’ Mije Maros Živković i ‘U tranzitu’ Lucije Brkić variraju između dirljivog i potresnog, duhovitog i ranjivog”, predstavio je Mileta jake DHF-ove doku-adute. Uslijedili su i oni popratni:
“I u off programu ‘Trendovi’ prikazujemo vrhunske novije dokumentarce: ‘Cijeli dan nisam stala’ Klare Berdais, ‘Skoro smo se čule’ Sanje Merćep, ‘Sretna Nova Godina’ Margarite Vlaović i ‘Šta je slađe od janjetine’ Jakova Torića. Naposljetku, koliko god ljudi iz svijeta filmskih festivala ponekad imali osjećaj da je nešto već dobrano prikazivano, publika i dalje nema dovoljno prilike vidjeti kvalitetan domaći film, slijedom čega o njemu može gajiti neopravdane stereotipe formirane u nekim prošlim vremenima. To je razlog što s best off usmjerenjem Dana hrvatskog filma nemam nikakav problem. U popratnom filmskom programu nezaobilazna je retrospektiva kratkih filmova Nebojše Slijepčevića, koja uključuje i moderne klasike dokumentarizma poput ‘Direkta: Bez tate’, ‘Nešto o životu’, ‘Dragih susjeda’ i ‘Muškog filma’; a In memoriam za Petra Krelju upotpunit će projekcije restauriranih ‘Recitala’, ‘Splendid Isolationa’ i ‘Povratka’. Veliki program ‘Iz arhivskih riznica’ sadrži također restaurirane prirodoslovne filmove Branka Marjanovića nastale u produkciji Zagreb filma, a mahom dokumentarni su i VR filmovi o kulturno-povijesnom naslijeđu Karlovca koje gledamo zahvaljujući činjenici da je Kino Edison i prvo hrvatsko VR kino.”
Popratni program 33. DHF-a sastavljen je i od brojnih retrospektiva, radionica, inkluzivnih projekcija… Za dobar postotak njih zaduženo je i Hrvatsko društvo filmskih kritičara.
“Hrvatsko društvo filmskih kritičara tradicionalno je među najagilnijim strukovnim udrugama u organizaciji Dana hrvatskog filma. Ove godine uključeno je u organizaciju filmsko-razgovornih prisjećanja na Tomislava Kurelca i Petra Krelju, radionice filmske kritike pod vodstvom Nina Kovačića, ali i u snimanje live podcasta ‘Strujanja’ Zone filma tijekom kojega publika može uživati u kritičarskim raspravama o festivalskom programu. U programu ‘Iz arhivskih riznica’ uz Zagreb film predstavljaju se i Hrvatska kinoteka programom ‘Vatroslav Mimica i komika apsurda’ kustosa Juraja Kukoča i Vjeran Pavlinića, i Hrvatski filmski savez s ‘Novim životom starih majstora’ eksperimentalnog filma – Gotovca, Galete, Pansinija, Šameca, Peteka, Martinca; kustosica Diana Nenadić. U oba slučaja riječ je o besprijekorno restauriranim djelima, a kako smo Mimičin vrlo duhovit program ranije interno nazivali i ‘Nepoznati Mimica’, s obzirom na to da je riječ ili o filmovima na kojima je bio scenarist – ‘Kentaur’, ‘Pozivnica’; ili o njegovim manje poznatim režijama – ‘Telefon’, ‘Vatrogasci’, ‘Ženidba gospodina Marcipana’, vjerujem da će biti zanimljiv i filmolozima i najširoj publici.
“Na posebnoj večernjoj projekciji u subotu gledamo nove atmosferične radove genija hrvatske filmske znanstvene fantastike usko vezanog uz noviju povijest DHF-a, Dalibora Barića, predstavit ćemo najbolje radove iz četvrtstoljetne povijesti Kinokluba Karlovac, a mislili smo i na najmlađe gledatelje – ‘Nova hrvatska animacija za djecu’, srednjoškolce – ‘Videobox’ te na sve one kojima su inkluzivni filmovi jedini način uživanja u filmskoj umjetnosti – ‘Film svima’, Filmaktivova inkluzivna projekcija. Profesionalni program, u cijelosti otvoren zainteresiranoj javnosti, sastoji se od dvije iznimno aktualne produkcijske analize te okrugloga stola: Dino Julius, Luka Hrgović i Niko Sučić neće samo govoriti o stvaranju filmova izvan sustava državnih potpora, već će i prikazati svoj HBO-ovski hit ‘Splashback’; dok će nas Jelena Paljan uputiti u izazove adaptacije Karakaševa romana ‘Proslava’ u pobjednički film ovogodišnje Pule. Tu je i okrugli stol o vidljivosti hrvatskog kratkometražnog filma te tri promocije knjiga – Nikice Gilića, Irene Paulus i Dragana Rubeše)”, najavio je Mileta dodatne popratne programa, za kraj pozvavši sve ljubitelje Sedme umjetnosti na dolazak u grad na četiri rijeke:
“Cijeli program, koji uključuje i tri koncerta, filmski kviz, izložbu plakata filmova snimanih u Karlovcu i mnogo druženja s filmskim autorima i kritičarima, može se pogledati na službenoj stranici festivala. Ulaz na sve programe je besplatan, a spomenuo sam kako smo osigurali i nekoliko autobusnih linija iz Zagreba, s povratkom po završetku programa. Uzevši u obzir uistinu prekrasno kino koje morate vidjeti uživo, kao i na iznadprosječno kvalitetan program o kojem smo govorili, budite s nama u Karlovcu od 17. do 20. listopada na 33. Danima hrvatskog filma.”