Recenzije"Rodbina" - Rodbina, raspad društva i kriza identiteta

“Rodbina” – Rodbina, raspad društva i kriza identiteta

|

Identitet je uvek, samo i isključivo stvar izbora, a ne nekakvih egzaktnih faktora koji ga predodređuju bez angažmana pojedinačne osobe. U svom filmu “Rodbina” / “Close Relations” / “Rodnye” (2016) propitivanjem svog identiteta na uzorku vlastite familije u uslovima krize i ukrajinskog građanskog rata, u rasponu od godinu dana bavi se rusko-ukrajinski dokumentarista Vitalij Manski koji je kao pronicljivi promatrač i artikulisani kritičar diktatorskih praksi kod kuće u Rusiji, ali i vani, kao na primeru Severne Koreji u filmu “Ispod sunca” / “Under the Sun” / “V luchakh solnca” (2015), sebi već osigurao status jednog od najintrigantnijih i najprovokativnijih dokumentarista današnjice.

Na samom početku filma koji 2.11. dolazi u hrvatska kina, gledajući staru porodičnu fotografiju i objašnjavajući rodbinske veze i etničko poreklo ljudi na slici, reditelj postavlja pitanje kako litvanska Poljakinja (baka, odnosno autorova prabaka na slici) postaje Ukrajinka, pritom verovatno više propitujući vlastite korijene i pripadnost Ukrajini (rođenjem), odnosno Rusiji (čije je državljanstvo u tom trenutku posedovao i gde je živeo i radio celog svog odraslog života). Manski u majčin stan u rodnom Lavovu, koji se nalazi na severozapadu Ukrajine, na samoj granici s Poljskom, dolazi u vreme prvih ukrajinskih predsedničkih izbora nakon događaja na Maidanu. Istorijski gledano, radi se o multikulturalnom gradu s uplivima austrougarskog, poljskog, sovjetskog, ruskog i ukrajinskog, a koji je usled starog političkog spina proglašen centrom ukrajinskog nacionalizma i fašizma.

U toku narednih godinu dana koje povremeno beleži grafikom pri dnu ekrana, Manski će posetiti još i sve svoje tetke sa slike i njihovu raštrkanu familiju po različitim ukrajinskim lokacijama, od Lavova i Kijeva, preko Odese do tačaka konflikta – Sevastopolja na Krimu i Donjecka na istoku zemlje. Iako dele deo genetskog porekla i maternji jezik (ruski), njihova politička opredeljenja i identiteti umnogome su obojeni svojim životnim sredinama i tamošnjim dominantnim narativom. Disfunkcionalnost novog poretka na temeljima individualnih perspektiva nastalih usled onih kolektivnih, najbolje objašnjava metafora lokalnog fudbalskog kluba u rođakovom gradu na Krimu, koji se ne može takmičiti ni u jednoj ligi. Na kraju balade, Manski neće biti ništa pametniji u smislu otkrivanja neupitne istine, već će celu situaciju opisati kao ličnu tragediju.

U kadrovima unutar stanova svoje rodbine, u pravilu je uključen barem jedan televizor, i to na kanalu s vestima, bilo s ukrajinske, bilo sa pro-ruske strane. Dvojica njegovih rođaka sazreli su za odlazak u vojsku, što za njih znači odlazak u rat. Familija iz Donjecka još uvek se živo seća zločina pronacističkih banderovaca s kojima uspoređuje sadašnju ukrajinsku vojsku, dok ona iz Lavova tvrdi kako u životu nije videla nijednog živog banderovca, iako njihov gradski trg nosi ime nacističkog kolaboratora Stepana Bandere. Ovo su samo neki od detalja koje Manski smatra presudnim u celom identitetskom apsurdu s nasilnim posledicama. Njegova perspektiva je izuzetno lična i poštena (samom sebi služi kao narator, a povremeno se i pojavljuje u kadru), ponekad u svemu nalazi i dozu humora (kao kad majka odustaje od glasanja jer je otišla na pogrešno biračko mesto ili kad obilazi vilu koju je bivši predsednik Janukovič sagradio od tuđeg novca), ali nije preterano lirska i sentimentalna, niti ima pretenzije otkriti neku univerzalnu istinu. Sve je to upareno s vrlo diskretnim stilom i kadrovima koji će otkriti lepotu, ružnoću ili apsurd, kao i kontakt onoga što se percipira kao normalan život ili vanredno stanje. Svaki Manskijev kadar je slojevit i nastudiran, i u filmu se nalazi s dobrim razlogom, što se može primeniti i na dizajn zvuka te upotrebu muzike.

Opet, može li se priča o ratu i društvenom rascepu iz perspektive jedne familije ispričati u nešto ispod dva sata filma? Odgovor je potvrdan, ali slika koju ćemo dobiti samo je delić mnogo šire slagalice.

Najnovije

21. ZagrebDox: “Gospodin Nitko protiv Putina” – Ljudi vole ratovati

"Gospodin Nitko protiv Putina" (2025) Pavela Paše Talankina na 21. ZagrebDoxu je nagrađen Velikim pečatom u Međunarodnoj konkurenciji.

“Mirotvorac” Ivana Ramljaka uskoro u zagrebačkim kinima

Nakon svjetske premijere na 21. ZagrebDoxu, najnoviji dokumentarni film Ivana Ramljaka - "Mirotvorac", najprije dolazi u zagrebačka kina.

Riječke premijere filmova “Sanjalice” i “Praslovan”

U Art-kino Impulse festival stiže s dvije riječke premijere: "Sanjalice" Vladimira Petrovića te "Praslovan" Slobodana Maksimovića.

“Filmski četvrtak” donosi odabrane filmove Petra Krelje

U sklopu programa "Filmski četvrtak", prikazat će odabrani filmovi jednog od najvažnjih i najproduktivnijih hrvatskih dokumentarista, Petra Krelje.

Otvorene prijave za 26. Mediteran Film Festival

Otvorene su prijave za 26. Mediteran Film Festival, koji će od 7. do 11. listopada 2025. biti održan u Širokom Brijegu.

21. ZagrebDox: “Godina prođe, dan nikako” – Sela bez žena

Na razmeđu osobnog i društvenog, "Godina prođe, dan nikako" (2024) Renate Lučić plastično pokazuje njihovu suštinsku isprepletenost.

“Cobain: Montage of Heck” – Kolaž zapisa uzburkane psihe

Treća epizoda "Rockdcsa" donosi esej o dokumentarnom filmu "Cobain: Montage of Heck" (2015) Bretta Morgena.

21. ZagrebDox: “Crveni tobogan” – Prostor je uvijek politički obilježen

"Crveni tobogan" (2025) Nebojše Slijepčevića je još jedan u nizu recentnih domaćih filmova o važnosti udruživanja u obrani javnih interesa.

21. ZagrebDox: Veliki regionalni pečat “Lekcijama mog tate” Dalije Dozet!

U Zagrebu su jučer u Centru Kaptol dodijeljeni nagrade i priznanja 21. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox.

21. ZagrebDox: “Tatina uspavanka” – Čovjeka možeš izvući iz rata…

"Tatina uspavanka" (2024) uspijeva uhvatiti tananosti odnosa ljudi koji se vole, ali nailaze na poteškoće u održavanju zajedničkog jezika.
“Rodbina” / “Close Relations” / “Rodnye”
Režija: Vitalij Manski
Producenti: Natalija Manskaja, Guntis Trekteris, Simone Baumann i Marianna Kaat
Direktorica fotografije: Aleksandra Ivanova
Montaža: Peteris Kimelis i Gunta Ikere
Glazba: Harmo Kallaste i Mikael Tariverdiev
Zemlje podrijetla: Njemačka / Latvija / Estonija / Ukrajina
Godina proizvodnje: 2016.
Trajanje: 112 minuta

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Godina prođe, dan nikako” – Sela bez žena

Na razmeđu osobnog i društvenog, "Godina prođe, dan nikako" (2024) Renate Lučić plastično pokazuje njihovu suštinsku isprepletenost.

21. ZagrebDox: “Crveni tobogan” – Prostor je uvijek politički obilježen

"Crveni tobogan" (2025) Nebojše Slijepčevića je još jedan u nizu recentnih domaćih filmova o važnosti udruživanja u obrani javnih interesa.

21. ZagrebDox: “Tatina uspavanka” – Čovjeka možeš izvući iz rata…

"Tatina uspavanka" (2024) uspijeva uhvatiti tananosti odnosa ljudi koji se vole, ali nailaze na poteškoće u održavanju zajedničkog jezika.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Režija: Vitalij Manski<br> Producenti: Natalija Manskaja, Guntis Trekteris, Simone Baumann i Marianna Kaat<br> Direktorica fotografije: Aleksandra Ivanova<br> Montaža: Peteris Kimelis i Gunta Ikere<br> Glazba: Harmo Kallaste i Mikael Tariverdiev<br> Zemlje podrijetla: Njemačka / Latvija / Estonija / Ukrajina<br> Godina proizvodnje: 2016.<br> Trajanje: 112 minuta"Rodbina" - Rodbina, raspad društva i kriza identiteta