More
    Recenzije"Šuma od koje su satkani snovi" - Deleuze u šumi

    “Šuma od koje su satkani snovi” – Deleuze u šumi

    |

    U eri kontaminacije dokumentarnog filma terminima poput fuzije i hibrida, vapimo za čistim i krajnje jednostavnim doksom, oslobođenim pomodnih intervencija brisanja granica između igranog i dokumentarnog. Ne, nije se u nama probudio nikakav tradicionalni duh, ali užitak je gledati dokumentarce poput “Šume od koje su satkani snovi” / “The Woods Dreams Are Made of” / “Le Bois dont les rêves sont faits” (2015) u režiji Claire Simon i prikazanog u Zagrebu na prošlogodišnjem Subversive Film Festivalu; ili “In Jackson Heights” (2015) velikog Fredericka Wisemana, čiji im autori vraćaju izgubljenu čistoću, odbijajući robovati današnjim toliko cool hibridnim montažnim intervencijama. Oba filma mogu se promatrati i kao geografski komadi vezani za strogo određenu urbanu lokaciju. U prvom slučaju, riječ je o Bois de Vincennes, tom zelenom otoku tišine usred pariškog urbanog kaosa koji poput prihvatljivog oblika Izgubljenog raja nudi posjetiteljima koncentriranu dozu dobrog raspoloženja i bijeg u prirodu. U potonjem, riječ je o dijelu njujorškog Queensa, suvremenoj Kuli Babilonskoj, živopisnom mjestu na kojem se govori 167 različitih jezika.

    Spomenuti filmovi pretvoreni su u spektakl javne riječi, čiji autori dobro znaju značenje sintagme prava distanca. U slučaju Claire Simon, ta distanca je autoričin topli glas iz offa – ne samo da bi postavljao pitanja, već i kako bi se ispričao sugovorniku ukoliko ga je rastužio. Teritorij i komuna. Rad i pravo. Osmijesi i suze. Uspomene i borbe. Ludilo i budućnost. Snovi i prošlost. Sve su to ključne riječi koje opsjedaju Simon. No kad bi postojala jedna jedina riječ kojom bi se opisala “Šuma od koje su satkani snovi”, bila bi to – humanost. Film je to koji skuplja živote ljudi. Živote pojedinaca uronjenih u topografiju kolektivnog. Ali i film koji se bavi teritorijem, bilo da je on omeđen kvirovskim, etničkim ili nekim drugim granicama. Svi akteri “Šume” pokušavaju zapišati svoj teren, kao što to čini i homoseksualac koji joj pokazuje skrivene šumske kutke. Na isti način Simon prati voajera u potrazi za predmetom svojih erotskih igara, kad i sama postaje voajerka. “Da li je šuma erotičnija od grada?”, pita ga ona.

    Nekima je ta šuma tek kratki predah od svakodnevnih obaveza. Drugi u njoj pronalaze partnere za seks. Treći – novi dom. Neki u njoj slikaju ono što ne vide pred sobom. Neki se rekreiraju čisteći suho lišće s njenih staza i umjesto utega dižući balvane. Neki skupljaju njeno smeće jer su za to plaćeni, dok se u slobodno vrijeme prepuštaju svojim golubovima. Neki u njoj spavaju kako bi sudjelovali u unutarnjem putovanju, a ne zato da bi spavali. Pripada li utopija šumi? Autoričine neinvazivne susrete s bogatima i siromašnima, mladima i starima, gejevima i strejterima, samima ili u paru, strancima i Francuzima, bijelima i Arapima, tek povremeno prekida Simonina smirena naracija. Tek u jednoj sceni, kada razgovara s Emilie Deleuze, kćeri francuskog filozofa Gillesa Deleuzea, Francuskinja koristi footage s predavanja njenoga oca, održanoga u Vincennesu 1980. godine, u kojem on postavlja pitanja bez odgovora: “Što je borba? Što je događaj? Da li je rana događaj?” Tada je Deleuze bio profesor na eksperimentalnom šumskom univerzitetu, dok njegova kćer sada vodi redateljicu na mjesto održavanja predavanja, u samo srce šume, dok iz trave počinju izranjati stare slike poput duhova.

    I sam autoričin prosede priziva Deleuzeove duhove. Prisjetimo se njegovih riječi iz “Dijaloga”“encore plus étrange… vers une destination inconnue” (“još čudnije… u nepoznatom pravcu”). No, tamo gdje Wiseman u “In Jackson Heightsu” postavlja svakog pojedinca unutar koncentričnih krugova koji formiraju različite komune i njihov odnos prema američkom snu, susreti Claire Simon i njenih aktera strogo su fokusirani na topografiju prostora (jezero, šuma, livade, aleje) u kojem svatko zamišlja svoju šumu: šumu biciklista, šumu pedera, šumu kurvi i šumu ekologa. Zato je Simon puno bliža estetici francuskog redatelja Alaina Guiraudieja, jer njena šuma u isti mah postaje i prostor slobode, dakle, javno mjesto, kao što je to Guiraudiejevo izolirano jezero; priča o susretima u kojima neznanci s jezera postaju neznanci iz šume.

    U slučaju “Šume od koje su satkani snovi”, riječ je, dakle, o esencijalnom filmu kao pulsirajućoj kartografiji jednog mjesta s više različitih dimenzija – ljudskom, političkom, erotskom i socijalnom.

    Opus francuske redateljice nije vezan isključivo za dokumentarni film, no kad odabire taj rod uvijek u prvi plan stavlja geografiju Pariza, bilo da je riječ o parku šumi ili željezničkoj stanici (“Géographie humaine”, 2013.) koja ubrzo dobiva i igranofilmsku posvetu (šifra: “Gare du Nord”, 2013.). I u najovijem doksu “The Graduation” / “Le Concours” (2015), premijerno prikazanom lani u sklopu venecijanske Mostre, Simon odabire jednu parišku adresu, konkretnije, etabliranu filmsku školu La Femis koja primjenjuje klasičnu republikansku mantru – “svi su jednaki, ali ulaze samo oni najbolji” – iako se taj film s obzirom na njegov sveučilišni milje, može na neki način promatrati i kao subverzivnija minimalistička varijanta Wisemanova filma “At Berkeley” iz 2013. godine.

    U slučaju “Šume od koje su satkani snovi”, riječ je, dakle, o esencijalnom filmu kao pulsirajućoj kartografiji jednog mjesta s više različitih dimenzija – ljudskom, političkom, erotskom i socijalnom. Filmu kao fresci u kojoj to mjesto nije svedeno na puku čahuru, već će u njemu svatko otkriti svoju šumu, pretvorenu u “ultramoderni hram” (Simon ducet) gdje se odvijaju različiti rituali – erotski, politički, ekološki i rekreacijski. To je onaj besplatni dio života.

    "Šuma od koje su satkani snovi" / "The Woods Dreams Are Made of" / "Le Bois dont les rêves sont faits"
    Režija: Claire Simon
    Godina proizvodnje: 2015.
    Zemlja podrijetla: Francuska
    Trajanje: 144 minute

    Najnovije

    21. ZagrebDox: “Tatina uspavanka” – Čovjeka možeš izvući iz rata…

    "Tatina uspavanka" (2024) uspijeva uhvatiti tananosti odnosa ljudi koji se vole, ali nailaze na poteškoće u održavanju zajedničkog jezika.

    21. ZagrebDox: “Vlakovi” – Željeznica poleta i tjeskobe

    Nesvakidašnje trenje poleta i tjeskobe, optimizma i pesimizma snažan je zalog uzbudljivosti koju nude "Vlakovi" (2024) Macieja J. Drygasa.

    21. ZagrebDox: “Naći ću te“ – Hej, Ras! Tko si ti?

    Justina Matov je na 21. ZagrebDoxu predstavila svoj prvi cjelovečernji film, "Naći ću te" (Factum, 2025.), o okolnostima odrastanja bez oca.

    Ivan Ramljak: “Moja je motivacija želja da se progovori o nepravedno zapostavljenim epizodama iz nedavne povijesti”

    Najnoviji film Ivana Ramljaka "Mirotvorac" (2025) izazivao je golem interes još i prije večerašnje premijere na 21. ZagrebDoxu.

    21. ZagrebDox: “I tako još jedna” – Filmska apolitičnost u borbi protiv establišmenta?

    Na ovogodišnjem ZagrebDoxu prikazan je i dokumentarac "I tako još jedna" (ADU, 2025.) Karle Jelić.

    21. ZagrebDox: “Lekcije mog tate” – Čovjek koji nije mogao prestati snimati

    Dalija Dozet u svom prvom cjelovečernjem filmu, "Lekcije mog tate" (Hulahop, 2025.), pozornost usmjerava na oca, preminulog 2015. godine.

    Lidija Špegar: “Glazba je naš cjeloživotni suputnik”

    Lidija Špegar sutra na 21. ZagrebDoxu predstavlja svoj najnoviji dokumentarni film, "Underground top lista" (Factum, 2025.).

    4 x 4 x 4 x 4

    Treći esej "Izmeštanja - Pejzaž i arhitektura u dokumentarnom filmu", bavi se filmom "Four Corners" (1998) Jamesa Benninga.

    Renata Lučić: “Film se rijetko zadržava na onima koji ostaju – tu se krije prilika za otkrivanje dubljih istina”

    Renata Lučić na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavlja svoj prvi dugometražni film, "Godina prođe, dan nikako" (2024.).

    Sinoć otvoren 21. ZagrebDox

    U zagrebačkom Kaptol centru, odnosno Kaptol Boutique Cinema, sinoć je svečano otvoren 21. Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox.

    Povezani tekstovi

    21. ZagrebDox: “Vlakovi” – Željeznica poleta i tjeskobe

    Nesvakidašnje trenje poleta i tjeskobe, optimizma i pesimizma snažan je zalog uzbudljivosti koju nude "Vlakovi" (2024) Macieja J. Drygasa.

    21. ZagrebDox: “Naći ću te“ – Hej, Ras! Tko si ti?

    Justina Matov je na 21. ZagrebDoxu predstavila svoj prvi cjelovečernji film, "Naći ću te" (Factum, 2025.), o okolnostima odrastanja bez oca.

    21. ZagrebDox: “I tako još jedna” – Filmska apolitičnost u borbi protiv establišmenta?

    Na ovogodišnjem ZagrebDoxu prikazan je i dokumentarac "I tako još jedna" (ADU, 2025.) Karle Jelić.

    Komentirajte

    Napišite komentar
    Unesite ime

    Režija: Claire Simon<br> Godina proizvodnje: 2015.<br> Zemlja podrijetla: Francuska<br> Trajanje: 144 minute<br>"Šuma od koje su satkani snovi" - Deleuze u šumi