Recenzije"Manifest" - Iz Rusije, uživo

“Manifest” – Iz Rusije, uživo

|

Vječni problem sa ZagrebDoxom je odabrati i recenzirati dovoljan broj filmova koji će barem koliko-toliko dati kvalitetan presjek tekuće festivalske žetve. Naravno, često to nije moguće jer je fokus Dokumentarnog prvenstveno na domaćoj dokumentarističkoj produkciji, a za ostale što ostane vremena. Zato iz godine u godinu povećavamo broj autorskih tekstova, da bismo obuhvatili i taj, oduvijek neuhvatljivi međunarodni dio programa. I taman kad smo sve lijepo dogovorili i isplanirali, festival udari kontru i isporuči najveći broj hrvatskih dokumentaraca u recentnoj povijesti. Šalimo se, naravno, jer ovo nisu loši problemi za rješavati, uspjet ćemo to nekako pohvatati. Zašto onda ovakav uvod? Pa zato jer, primjerice, prošle godine nismo uspjeli privesti pobjednika Doxove Međunarodne konkurencije “Manifest” / “Manifesto” (2022), koji je osim Zagreba osvojio i jednu od IDFA-inih nagrada. Ali eto, zahvaljujući Dokukinu KIC i skorašnjoj projekciji (nedjelja, 7.4. u 19 sati), dobili smo drugu priliku pisati o filmu koji će vas, u svakom slučaju natjerati na razmišljanje…

Realitete današnje putinovske Rusije nedavno smo upoznavali u dokumentarcima “Kako spasiti mrtvog prijatelja” / “How to Save a Dead Friend” (2022) Marusje Siroječovskaje i “Novi imperij” / “The New Greatness Case” (IV Films / Nukleus film / Piraya Film; 2022.) Ane Šišove. Spomenuti “Manifest” autorice Angie Vinchito – zapravo psuedonim ispod kojeg se skriva autori/ica ili kolektiv – na sličnoj je upozoravajuće-zviždačkoj osi, unatoč drugačijem vinjetnom konceptu found footage materijala. Ukratko, dokumentarac je sačinjen isključivo od javno dostupnih snimki s društvenih mreža (uglavnom YouTube), uploadanih od strane ruskih tinejdžera; (školska) svakodnevica bez naracije, kontekstualnih titlova, dodatnih zvučnih efekata ili (značajnih) montažnih rezova koji bi narušili integritet originalnog sadržaja.

Početak je dovoljno benigan za uljuljkavanje neopreznijeg dijela gledatelja: sasvim obični vlog selfie kadrovi mlađih osnovnoškolaca kojima se ne da rano ustajati u školu ili uputa kako najbolje prati zube. Idila ipak ne traje dugo, pa već nakon nepunih deset minuta ulazimo u distorziranu stvarnost polumilitarizirane države, začinjenu drilovima za sklanjanje od nuklearnog napada, fizičkim i seksualnim zlostavljanjem učenika od strane profesora, nametanjima narativa o pokvarenom Zapadu itd.

Ima nešto duboko uznemirujuće u rezigniranim pogledima i općoj pojavi ruskih tinejdžera, koji bi po svojoj prirodi trebali cijelom svijetu pokazivati srednji prst.

“Vi ste po prirodi idioti”, govori jedna profesorica. “Žena mora biti spremna na seks kad muškarac to poželi”, prisnažuje druga. Sve snimljeno potajice, u maniri skrivene kamere. Strah ruske vlasti od bilo kakvog individualnog, oporbeno-nepravovjernog razmišljanja, doveden je do gotovo komičnih razina; u “Manifestu” tako gledamo tinejdžere koji se očito nevoljko i pod prisilom, pred mobitelom ispričavaju zbog nepoćudnih reakcija ili komentara na društvenim mrežama, dobar dio njih u smjeru čečenskog čelnika Ramzana Kadirova. Misliti ili raditi drugačije od službenih politika, kamoli ismijavati istu, dakako, nije dopušteno.

“Manifest” je nesumnjivo kritika suvremene putinovske Rusije, u kojoj represija svake političke i individualne slobode, potpomognuta jednopartijskim propagandno-medijskim gorivom, ostavlja vidljiv trag na mlađim generacijama. A sada je tu još i rat u Ukrajini… Ima nešto duboko uznemirujuće u rezigniranim pogledima i općoj pojavi ruskih tinejdžera, koji bi po svojoj prirodi trebali cijelom svijetu pokazivati srednji prst. Trebali. Možda su bolji izrazi tupost, obamrlost… Kao u slučaju mladog ljubavnog para (Denis Muravjov i Katerina Vlasova), koji se snimao za vrijeme policijske opsade i, konačno, samoubojstva, u emocionalno najnabijenoj sceni cjelokupnog filma. Konačna poanta nije da se slične stvari ne mogu dogoditi u drugim (zapadnim) državama, već ona o problematici višedesetljetne normalizacije neprihvatljivih, malignih uzoraka ponašanja i postupaka, koji duboko nagrizaju samu jezgru društva te ga zauvijek i nepovratno mijenjanju.

"Manifest" / "Manifesto"
Redateljica, scenaristica, producentica, direktorica fotografije i montažerka: Angie Vinchito
Zemlja podrijetla: Rusija
Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 68 minuta

Najnovije

21. ZagrebDox: Veliki regionalni pečat “Lekcijama mog tate” Dalije Dozet!

U Zagrebu su jučer u Centru Kaptol dodijeljeni nagrade i priznanja 21. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox.

21. ZagrebDox: “Tatina uspavanka” – Čovjeka možeš izvući iz rata…

"Tatina uspavanka" (2024) uspijeva uhvatiti tananosti odnosa ljudi koji se vole, ali nailaze na poteškoće u održavanju zajedničkog jezika.

21. ZagrebDox: “Vlakovi” – Željeznica poleta i tjeskobe

Nesvakidašnje trenje poleta i tjeskobe, optimizma i pesimizma snažan je zalog uzbudljivosti koju nude "Vlakovi" (2024) Macieja J. Drygasa.

21. ZagrebDox: “Naći ću te“ – Hej, Ras! Tko si ti?

Justina Matov je na 21. ZagrebDoxu predstavila svoj prvi cjelovečernji film, "Naći ću te" (Factum, 2025.), o okolnostima odrastanja bez oca.

Ivan Ramljak: “Moja je motivacija želja da se progovori o nepravedno zapostavljenim epizodama iz nedavne povijesti”

Najnoviji film Ivana Ramljaka "Mirotvorac" (2025) izazivao je golem interes još i prije večerašnje premijere na 21. ZagrebDoxu.

21. ZagrebDox: “I tako još jedna” – Filmska apolitičnost u borbi protiv establišmenta?

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu prikazan je i dokumentarac "I tako još jedna" (ADU, 2025.) Karle Jelić.

21. ZagrebDox: “Lekcije mog tate” – Čovjek koji nije mogao prestati snimati

Dalija Dozet u svom prvom cjelovečernjem filmu, "Lekcije mog tate" (Hulahop, 2025.), pozornost usmjerava na oca, preminulog 2015. godine.

Lidija Špegar: “Glazba je naš cjeloživotni suputnik”

Lidija Špegar sutra na 21. ZagrebDoxu predstavlja svoj najnoviji dokumentarni film, "Underground top lista" (Factum, 2025.).

4 x 4 x 4 x 4

Treći esej "Izmeštanja - Pejzaž i arhitektura u dokumentarnom filmu", bavi se filmom "Four Corners" (1998) Jamesa Benninga.

Renata Lučić: “Film se rijetko zadržava na onima koji ostaju – tu se krije prilika za otkrivanje dubljih istina”

Renata Lučić na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavlja svoj prvi dugometražni film, "Godina prođe, dan nikako" (2024.).

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Vlakovi” – Željeznica poleta i tjeskobe

Nesvakidašnje trenje poleta i tjeskobe, optimizma i pesimizma snažan je zalog uzbudljivosti koju nude "Vlakovi" (2024) Macieja J. Drygasa.

21. ZagrebDox: “Naći ću te“ – Hej, Ras! Tko si ti?

Justina Matov je na 21. ZagrebDoxu predstavila svoj prvi cjelovečernji film, "Naći ću te" (Factum, 2025.), o okolnostima odrastanja bez oca.

21. ZagrebDox: “I tako još jedna” – Filmska apolitičnost u borbi protiv establišmenta?

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu prikazan je i dokumentarac "I tako još jedna" (ADU, 2025.) Karle Jelić.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Redateljica, scenaristica, producentica, direktorica fotografije i montažerka: Angie Vinchito<br> Zemlja podrijetla: Rusija<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Trajanje: 68 minuta"Manifest" - Iz Rusije, uživo