Od 19. do 23. veljače u Zagrebu se održavala napredna radionica snimanja dokumentarnog filma za mlade od 15 do 18 godina – “Lovci na duhove”, pod vodstvom Domenica Centronea, talijanskog dokumentarista, filmskog edukatora i multimedijskog praktičara. Radionicu je organizirala Udruga Bacači sjenki, u sklopu programa CinEd i filmske škole Frooom!.
“Karijeru sam započeo u igranom filmu kao asistent u produkciji. Na setu sam radio vrlo skromne poslove, jer sam mislio da je to film. I to mi se uopće nije svidjelo. Ali imao sam sreće otići na studij u Španjolsku; igrom slučaja, tamo sam upisao tečaj dokumentarnog filma. Nisam bio ni svjestan da se na taj način filmovi mogu koristiti. Za mene dokumentarac predstavlja sve što ne sadrži definiciju; sve što ne možete jasno definirati možete staviti u kategoriju dokumentarnog filma. Ono što volim kod dokumentarnih filmova jest da je to vrlo slobodna i uzbudljiva forma”, govori Centrone i nastavlja:
“Razvio sam ovaj koncept, eksperiment – radionicu za napredne učenike. Važno je da oni već imaju neka znanja o tome kako koristiti kameru, zvuk… Ideja radionice je proširiti njihov pogled na film, odnosno što sve on može biti. Ideja se razvila u Belgiji, jer sam u to vrijeme živio u Bruxellesu. Tamo smo proučavali zvuk i upotrebu zvuka u filmovima. Imao sam sreće jer sam imao vrlo dobre nastavnike, Michela Coquettea i Roba Romba. Oni su razvili ideju vježbe zvuk prije slike. Obično, u filmu najprije snimite sliku, a zatim zvuk. Na kraju stavite zvuk ispod slike i tako dobijete film. Ono što ovdje pokušavamo napraviti je obratno – počinjemo s tekstom, zatim koristimo zvukove. Gradimo film pomoću zvukova i teksta i tek na kraju koristimo sliku. Sa zvukom možete raditi na apstraktniji način; sa slikom – veoma smo vizualna bića i živimo u vizualnom društvu. Tako da smo skloni biti vrlo konkretni [sa slikom], ne možemo ju zaboraviti. Ali sa zvukom možemo biti puno slobodniji.”
Centrone je potom opisao aktivnosti za vrijeme radionice.
“Prvi dan bio je posvećen razvijanju sluha polaznika. Radili smo vježbe slušanja unutar škole: bez mikrofona, bez kamere, bez ičega. Samo smo slušali. I gledali smo neke filmove koji su u tom smislu bili zanimljivi. Drugog dana, otišli smo do same lokacije. Radi se o napuštenoj zgradi u Zagrebu, staroj vojnoj bolnici. Zamolili smo ih da prikupe zvukove, predmete i priče. Tako da su se raspitivali uokolo ima li duhova u zgradi. Nakon povratka, počeli smo razmišljati – o čemu može biti ovaj film? Osmislili smo puno ludih ideja. Postoji još jedan dio vježbe kojeg smatram vrlo bitnim. Moramo vratiti film mjestu na kojem je snimljen. Ono što mislim pod time je da mi filmski stvaratelji idemo na mjesta i prikupljamo stvari, ali nikada ne razmišljamo o tome da trebamo nešto i vratiti. Za mene su ove radionice dragocjen način upoznavanja meni nepoznatog grada, kroz oči mladih učenika”, rekao je za kraj talijanski redatelj i edukator.
Cjelokupni razgovor pogledajte na YouTube kanalu portala Dokumentarni.net.