“Ja sam ona generacija koja je odrasla uz internet i živio sam u uvjerenju da je to predivna baza znanja koja će nam uljepšati život, jer nam se sve što smo ikad spoznali nalazi na dohvatu ruke. Međutim, pokazalo se da stvar nije toliko jednostavna, jer u toj bazi znanja postoji gomila sadržaja koji je lažan, manipulativan i propagandan. Pokazalo se da postoji neizmjerno velik broj ljudi koji žele zarađivati na obmanama.” Riječi su to novinara Petra Vidova, glavnog urednika neprofitnog medija Faktograf specijaliziranog za fact-checking, a čujemo ih u uvodnoj epizodi nedavno u potpunosti emitirane HRT-ove dokumentarne serije “Kolaži o laži” (Eclectica / HRT; 2021.) redatelja Nebojše Slijepčevića i Judite Gamulin, koja se u svakom od svojih šest pedesetominutnih poglavlja bavi s jednim aspektom obmanjivanja javnosti u svakodnevnom životu 21. stoljeća. Serija je koncipirana tako da u svakoj epizodi neka, uglavnom javna, osoba (ili više njih) od nevidljivog autora u improviziranom štabu u Ilici dobije zadatak, koji će gledateljima poslužiti kao primjer manipulacije kojoj su podložni u suvremenom društvu. Tematski raspon je raznolik: lažne vijesti i snimke (tzv. deepfakeovi), dokumentarni film, oglašavanje, teorije zavjere i virtualni identiteti. Zadaci su zanimljivi, a uspješnost njihove izvedbe varira od epizode do epizode.
U uvodnoj epizodi tako novinarski par koji čine Maja Sever i satiričar Borna Sor istražuju pozadinu organizacije tzv. Festivala slobode, antivakserskog okupljanja koje se usred vrhunca pandemije održalo u centru Zagreba, da bi na koncu i samo postalo točkom širenja lažnih informacija i zavjera. Prisjetit ćete se kako je za vrijeme njegova trajanja okupljena gomila onemogućila prolaz kolima hitne pomoći. Iako epizoda na koncu završava s više pitanja nego odgovora, gledatelju je jasno da je pred njim osvježavajuća nova serija zanimljivog koncepta te, povrh svega, izrazito aktualne tematike.
Koncept sa zadacima prenosi se i u naredna izdanja, pa tako u epizodi o lažnim snimkama ekipa ima misiju snimiti manipulativni videozapis koji će prezentirati javnosti kao autentičan. Iako testna skupina uglavnom nije povjerovala u konačni proizvod – koji je sam po sebi na rubu parodije te uključuje partiju stolnog tenisa između Tita i Franje Tuđmana – fascinantno je da je projekt izveden lakoćom, pomoću svima dostupnog softvera. Dodatne bodove epizodi treba upisati i za urnebesnu lažnu snimku bivšeg predsjednika Stipe Mesića koji izvodi opernu ariju.
Epizoda o dokumentarnom filmu donosi zadatak s tri različita kratka filma o životu Espi Tomičića, ali ovdje ne dobivamo osjećaj da je riječ o manipulatorskim uradcima, već se svaki film bavi različitim aspektom iste osobe, a takvi bi se filmovi mogli snimiti i o svakome od nas. Puno je zanimljivije otkriće na samom koncu epizode kada otkrivamo elemente sitne manipulacije kojim je ona prošarana, od izmišljenih aktera (poput čelnice komisije za propitivanje autentičnosti dokumentarnog filma na Festivalu u Cannesu), do korištenja snimki koje nemaju veze sa sadržajem, ali ih percipiramo kao istinite dok nam se ne ukaže na suprotno. U svakom slučaju poanta ove epizode, u kojoj sudjeluju i suradnice našeg portala Sara Simić i Višnja Vukašinović, bila je ukazati na činjenicu da publika dokumentarni film smatra činjeničnim stvaralaštvom, a igrani film fikcijskim, dočim oba roda djeluju na zajedničkom neutralnom području razgraničenja između zbilje i uobrazilje. Tu poruku epizoda jasnije šalje kroz usta sugovornika nego u praktičnom smislu kroz primjer snimljenih filmova. Možda se moglo više pozornosti usmjeriti na stvarne filmove koji manipuliraju istinom, poput dokufikcije “Houston, imamo problem!” (2016) Žige Virca. I sam bi zadatak bio zanimljiviji s jednim sličnim kukavičjim jajetom ubačenim među realistične prikaze, pa da sami pokušamo otkriti lažni film među ponuđenima.
“Kolaži o laži” su produkt sadašnjosti, stvoreni bez mnogo kopanja po arhivi, već radije od neposrednog sadržaja koji potka njihovih praktičnih eksperimenata sama generira.
Sličan je slučaj i s epizodom o oglašavanju gdje marketinška ekipa osmišljava dizajn i kampanju za stvarni proizvod (med jednog OPG-a), ali osim doista vrhunskog rješenja, u njemu nema manipulacije koja bi nam ukazala na opasnost obmanjivanja u branši koja je u današnje vrijeme gotovo postala sinonimom zavaravanja javnosti. Zanimljiviji je stoga zadatak u epizodi o teorijama zavjere. Tamo ekipa predvođena redateljem Predragom Ličinom i profesorom Nebojšom Blanušom izmišlja priču o UDBA-i koja još uvijek djeluje u napuštenoj zgradi Vjesnika. Teorije zavjere trenutno su vruća tema (primjerice HBO-ova serija “Q: Into the Storm”), a u “Kolažima” nas kroz njihov kratki presjek vodi autor svježe otisnute knjige o tom fenomenu “Teorije zavjere 21. stoljeća”, Velimir Grgić.
U završnoj epizodi o virtualnim identitetima autori pred kamere dovode instagramske influencere, pa tako najslavnijoj od njih, Elli Dvornik, daju zadatak od običnog umirovljenika stvoriti zvijezdu na društvenim mrežama. Dodajmo – sa spektakularnim rezultatom. Nažalost, ovdje je propuštena prilika bavljenja temom brojnih lažnih profila i farmi trolova, koje su na svjetskoj i lokalnoj razini prešle u mainstream političke aktivnosti, pa na koncu i donijele prevagu na izborima. Uz takve pojave propitivanje autentičnosti, lifestyle sličica djeluje marginalno.
“Kolaži o laži” su produkt sadašnjosti, stvoreni bez mnogo kopanja po arhivi, već radije od neposrednog sadržaja koji potka njihovih praktičnih eksperimenata sama generira. Brzog tempa i praćena atraktivnim grafičkim rješenjima, mogla je ovo biti prvoklasna serija, no zbog gorenavedenih propuštenih prilika samo su vrlo dobar način za provođenje šest sati svog života. U tom vremenu možemo razmišljati o tome što još danas znači istina, koliko ona vrijedi i kako je sačuvati u svijetu u kojemu relativizam postaje pravilom, gotovo čak i zakonom. Vratimo li se izjavi s početka teksta o internetu koji je od riznice znanja postao generatorom laži, svaka borba protiv tog stroja sve više djeluje poput kihotovskog jurišanja na minhauzenovske vjetrenjače. “Kolaži” nas ne naoružavaju za taj juriš, ali vrlo precizno ocrtavaju mapu bojišnice.