Recenzije"Forman vs. Forman" - Sloboda protiv autoriteta

“Forman vs. Forman” – Sloboda protiv autoriteta

|

Češko-američki redatelj Miloš Forman pripada odabranoj grupi filmskih autora s dva simultano osvojena Oscara za najbolju režiju i najbolji film: uspjelo mu je to s “Letom iznad kukavičjeg gnjezda” / “One Flew Over the Cuckoo’s Nest” (1975) i s “Amadeusom” (1984). No, njegova životna priča prije ovih uspjeha nije nimalo lagodna. Od smrti roditelja u koncentracijskim logorima, do učestalog seljenja i prvih postignuća na polju čehoslovačke kinematografije u doba represivnog komunizma, pa sve do odlaska u Hollywood i nemogućnosti povratka u rodnu zemlju sve do sredine osamdesetih, Forman je životni vijek proveo pokušavajući se osloboditi okova autoriteta. Ta borba za slobodu konstantna je tema njegovih filmova – od ranih crno-bijelih uradaka, pa do radova nastalih u kasnoj stvaralačkoj fazi, primjerice “Narod protiv Larryja Flynta” / “The People vs. Larry Flynt” iz 1996. godine.

Borba je također i lajtmotiv dokumentarne biografije “Forman vs. Forman” (2019) koju smo trebali gledati na ovogodišnjem ZagrebDoxu. Nastao u režiji češke redateljice Helene Třeštikove te njenog montažera i suredatelja Jakuba Hejne, film kronološki prati život ovog filmskog velikana sve do njegove smrti prije dvije godine, služeći se gotovo isključivo Formanovim vlastitim riječima (bilo iz ranijih filmova i intervjua ili pak odlomaka iz Miloševe autobiografije “What Do I Know?” pročitanih glasom njegovoga sina Petra) te mnoštvom kvalitetne arhivske građe poput kućnih snimaka i materijala sa setova autorovih slavnih filmova.

Ovakav pristup u kojemu glavnu riječ vodi sam subjekt filma bez mnogo inputa sa strane, omogućuje nam shvaćanje filozofije iza Formanovog rada na izravan i osoban način. Njegove misli iznesene u gotovo jednakoj mjeri na češkom i engleskom jeziku, otkrivaju filmskog autora predanog svojoj misiji, a čiji je rad od početka duboko ukorijenjen u političkom otporu, počevši od onoga kako sam kaže prema “enormnoj količini sranja” kojim je narod zasipan u propagandi – jedinom sastojku čehoslovačkoga filma šezdesetih. Naravno, taj duh autoritativnog sustava utjelovit će zloglasna sestra Ratched u “Letu iznad kukavičjeg gnijezda”, a upravo će Formanovo iskustvo s takvim sistemom njegov film učiniti kvalitetnijim i slavnijim od književnog predloška Kena Keseyja.

Posebno su zanimljivi Formanovi uvidi iz prve ruke u kojima redatelj otkriva svoja razočaranja zapadnjačkom slobodom, kojoj je toliko težio u Čehoslovačkoj.

Posebno su zanimljivi Formanovi uvidi iz prve ruke u kojima redatelj otkriva svoja razočaranja zapadnjačkom slobodom, kojoj je toliko težio u Čehoslovačkoj. Ovo se najbolje otkriva u epizodi kada je napokon pozvan u Hollywood snimiti film o hipijevskoj kulturi (komercijalno neuspješan, ali kanskim Grand Prixom nagrađen “Taking Off”) – tada uviđa da djeca cvijeća svoju slobodu najčešće koriste kako bi se napušavala i zurila u plafon; ili pak kad uspoređuje kako se uspjeh filma u komunizmu prepušta u ruke neukog cenzora, dok u Sjedinjenim Državama istu zadaću na sebe preuzima prosudba jednako neuke publike. Pritom Forman ipak, naravno, više vjeruje gledateljima nego aparatčicima.

“Forman vs. Forman” otkriva i cijeli niz produkcijskih problema za vrijeme snimanja Oscarom nagrađenog filma “Amadeus”, kada je Milošu napokon dozvoljen povratak u Čehoslovačku. Film donosi i detalje njegovog prijateljstva s nekadašnjim školskim kolegom i budućim češkim predsjednikom Václavom Havelom, no o Formanu ipak daleko najviše saznajemo iz kućnih snimki, poput one u kojoj svojim sinovima blizancima (onima rođenim u SAD-u) opušten u fotelji daje svoje mišljenje o kvaliteti filma “Posljednji samuraj” / “The Last Samurai” (2003) Edwarda Zwicka. Premda se dokumentarac u pravilu ne bavi Formanovim privatnim životom osim u najosnovnijim crtama, upravo iz ovakvog kućnog materijala, kao i snimki proučavanja života pataka na svojem imanju ili cijepanja drva, dovoljno i izravno otkrivamo čovjeka u autoru. Sve ovo dodatno upotpunjuje dojam da film Třeštikove i Hejne ipak oslikava cjelokupan portret umjetnika, čije će djelo zasigurno utjecati na više generacija nadolazećih filmaša.

"Forman vs. Forman"
Režija: Helena Třeštíková i Jakub Hejna
Scenarij: Helena Třeštíková
Producentica: Kateřina Černá
Direktor fotografije: David Cysař
Montaža: Jakub Hejna
Zemlje podrijetla: Češka / Francuska Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 78 minuta

Najnovije

21. ZagrebDox: “Tatina uspavanka” – Čovjeka možeš izvući iz rata…

"Tatina uspavanka" (2024) uspijeva uhvatiti tananosti odnosa ljudi koji se vole, ali nailaze na poteškoće u održavanju zajedničkog jezika.

21. ZagrebDox: “Vlakovi” – Željeznica poleta i tjeskobe

Nesvakidašnje trenje poleta i tjeskobe, optimizma i pesimizma snažan je zalog uzbudljivosti koju nude "Vlakovi" (2024) Macieja J. Drygasa.

21. ZagrebDox: “Naći ću te“ – Hej, Ras! Tko si ti?

Justina Matov je na 21. ZagrebDoxu predstavila svoj prvi cjelovečernji film, "Naći ću te" (Factum, 2025.), o okolnostima odrastanja bez oca.

Ivan Ramljak: “Moja je motivacija želja da se progovori o nepravedno zapostavljenim epizodama iz nedavne povijesti”

Najnoviji film Ivana Ramljaka "Mirotvorac" (2025) izazivao je golem interes još i prije večerašnje premijere na 21. ZagrebDoxu.

21. ZagrebDox: “I tako još jedna” – Filmska apolitičnost u borbi protiv establišmenta?

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu prikazan je i dokumentarac "I tako još jedna" (ADU, 2025.) Karle Jelić.

21. ZagrebDox: “Lekcije mog tate” – Čovjek koji nije mogao prestati snimati

Dalija Dozet u svom prvom cjelovečernjem filmu, "Lekcije mog tate" (Hulahop, 2025.), pozornost usmjerava na oca, preminulog 2015. godine.

Lidija Špegar: “Glazba je naš cjeloživotni suputnik”

Lidija Špegar sutra na 21. ZagrebDoxu predstavlja svoj najnoviji dokumentarni film, "Underground top lista" (Factum, 2025.).

4 x 4 x 4 x 4

Treći esej "Izmeštanja - Pejzaž i arhitektura u dokumentarnom filmu", bavi se filmom "Four Corners" (1998) Jamesa Benninga.

Renata Lučić: “Film se rijetko zadržava na onima koji ostaju – tu se krije prilika za otkrivanje dubljih istina”

Renata Lučić na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavlja svoj prvi dugometražni film, "Godina prođe, dan nikako" (2024.).

Sinoć otvoren 21. ZagrebDox

U zagrebačkom Kaptol centru, odnosno Kaptol Boutique Cinema, sinoć je svečano otvoren 21. Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox.

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Vlakovi” – Željeznica poleta i tjeskobe

Nesvakidašnje trenje poleta i tjeskobe, optimizma i pesimizma snažan je zalog uzbudljivosti koju nude "Vlakovi" (2024) Macieja J. Drygasa.

21. ZagrebDox: “Naći ću te“ – Hej, Ras! Tko si ti?

Justina Matov je na 21. ZagrebDoxu predstavila svoj prvi cjelovečernji film, "Naći ću te" (Factum, 2025.), o okolnostima odrastanja bez oca.

21. ZagrebDox: “I tako još jedna” – Filmska apolitičnost u borbi protiv establišmenta?

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu prikazan je i dokumentarac "I tako još jedna" (ADU, 2025.) Karle Jelić.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Režija: Helena Třeštíková i Jakub Hejna<br> Scenarij: Helena Třeštíková<br> Producentica: Kateřina Černá<br> Direktor fotografije: David Cysař<br> Montaža: Jakub Hejna<br> Zemlje podrijetla: Češka / Francuska Godina proizvodnje: 2019.<br> Trajanje: 78 minuta"Forman vs. Forman" - Sloboda protiv autoriteta