U Zagrebu danas počinju 28. Dani hrvatskog filma, godišnja festivalska smotra domaćeg filma svih rodova, osim dugometražnih igranih ostvarenja. Festival će se održavati od 14. do 18. lipnja na više zagrebačkih lokacija: kino Tuškanac, Ljetna pozornica Tuškanac ili na platou kod samog kina, Centar za kulturu Trešnjevka, Park Stara Trešnjevka, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu te dvorište stare tvornice Badel. Selekciju ovogodišnjeg natjecateljskog programa odabralo je deset filmskih kritičara (Hrvatsko društvo filmskih kritičara), dok će izabrani filmovi ući u konkurenciju za nagrade Oktavijan HDFK-a, nagrade tročlanog stručnog žirija (Jasna Zastavniković, Filip Tot i Mia Melcher), odnosno Nagradu publike.
Festival večeras u 21.30 sati službeno započinje dodjelom Zlatnog Oktavijana za životno djelo Bogdanu Žižiću, i to na platou iznad kina Tuškanac. Tom prigodom prikazat će se njegov kratkometražni dokumentarac “Pohvala ruci” (1968) o majstoru Husu koji izrađuje violine.
Natjecateljski program dokumentarnog filma ove godine sadrži 23 naslova, od čega se svojom kvalitetom ističu domaćoj publici već poznata ostvarenja: “Chris the Swiss” (2018) Anje Kofmel, “Na vodi” (Petnaesta umjetnost, 2018.) Gorana Devića i “Srbenka” (Restart, 2018.) Nebojše Slijepčevića. Od novijih domaćih dokumentaraca, pažnju skrećemo na “Susjede” (Gral Film, 2018.) Tomislava Žaje, koji prati povratak među žive osoba s mentalnim i intelektualnim poteškoćama; studentski “Glava u balunu” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2019.) Mladena Stanića o ekipi splitskih mladaca koji ćakulaju o ženama; te animirano-dokumentarni bombončić Martine Meštrović i Tanja Vujasinović, koje u “Mačka je uvijek ženska” (Kreativni sindikat, 2019.) odaju počast svojoj profesorici i jednoj od najznačajnijih domaćih kiparica, Mariji Ujević-Galetović.
Popratni program obuhvaća cijeli niz zanimljivih događaja, poput okruglog stola o kratkometražnom hrvatskom filmu, predstavljanja knjige “Branko Belan – zaboravljeni klasik” Nenada Polimca i Željka Ivanjeka, radionice redatelja Damira Čučića, niza digitalno restauriranih filmova u zasebnom programu Retro – obnovljena baština, uključujući i nekoliko dokumentaraca poput “Koliko to vrijedi” (1969) Krešimira Golika itd.
Opširnije informacije o programu ovogodišnjeg DHF-a doznajte na službenoj stranici festivala.
Dokumentarni.net, glavne preporuke iz dokumentarnog programa 28. Dana hrvatskog filma:
“Chris the Swiss” (2018)
- Režija: Anja Kofmel
- Produkcija: Dschoint Ventschr Filmproduktion / Nukleus film / ma.ja.de. filmproduktions / IV Films
- Zemlje podrijetla: Švicarska / Hrvatska / Njemačka / Finska
- Trajanje: 90 minuta
- Datum i vrijeme održavanja: 17.6. | 21.30 sati
Poentirali smo još poodavno da megauspješni “Chris the Swiss” Švicarke Anje Kofmel ne demonizira svetinje Domovinskog rata, ali propituje pojedince s druge strane vojnih, ljudskih i moralnih zakona. U središtu ove animirano-dokumentarne priče nalazi se upravo autorica, koja dolazi u Hrvatsku istražiti pozadinu sumnjive smrti svojeg rođaka Christiana Würtenberga, vojnika zloglasnog Prvog internacionalnog voda, ubijenog početkom 1992. godine kod Osijeka. Kofmel u svom izvrsnom filmu, rollercoasteru emocija i podražaja, uspijeva na gledatelja prenijeti klaustrofobični osjećaj ratne psihoze, pojedinca suočenog s lošim i još gorim izborima.
“Na vodi” (2018)
- Režija: Goran Dević
- Produkcija: Petnaesta umjetnost
- Trajanje: 79 minuta
- Datum i vrijeme održavanja: 15.6. | 19 sati
Jedan od vrhunaca dosadašnje karijere Gorana Devića, “Na vodi” usred riječne kulise rodnog Siska traži izgubljene niti prohujalih djetinjstava i olako protraćenih ideala, stanovnika grada kojem kroz vene još uvijek žubori trauma davno okončanog rata. Izjava jednog od protagonista, veterana domovinskog rata Ramba, koji u svojem monologu pokraj rijeke, zagledan negdje u daljinu, traži oprost i odgovornost političkog vrha za zločine s hrvatske strane, ući će – zapravo već jest! – u antologiju domaćeg filma.
“Susjedi” (2018)
- Režija: Tomislav Žaja
- Produkcija: Gral Film
- Trajanje: 74 minute
- Datum i vrijeme održavanja: 16.6. | 19 sati
Vjerojatno nitko na domaćoj filmskoj sceni nije napravio toliko dobrih stvari za populaciju ljudi s mentalnim i intelektualnim poteškoćama, kao Tomislav Žaja. I njegov posljednji film “Susjedi”, kao uostalom i dva prije njega, bavi se deinstitucionalizacijom i povratkom u normalan život osoba od kojih uglavnom sklanjamo pogled. “Susjedi” portretiraju ljude od krvi i mesa, osobe s imenom i prezimenom, profesijom, prošlošću. S poštovanjem i uvažavanjem. I porukom da postoji alternativa žetoniranju tabletama i dugogodišnjim hospitalizacijama, čijih dalekosežnih posljedica, kako kaže Žaja, ni liječnici nisu do kraja svjesni.
“Srbenka” (2018)
- Režija: Nebojša Slijepčević
- Produkcija: Restart
- Trajanje: 72 minute
- Datum i vrijeme održavanja: 14.6. | 19 sati
“Srbenka” Nebojše Slijepčevića kao the hrvatski dokumentarni film posljednjih par godina, nagradno je poharao domaće i regionalne festivale, uključujući i zavidan hod po onim inozemnim. Suočavanje s vlastitim demonima nije jednostavna zadaća, ali Slijepčević, uostalom kao i Dević, ne spadaju u red pamfletističkih redatelja koji odgovore traže stranputičkim rukavcima ideologije jednostavnih jednadžbi. Za one koji nisu gledali: “Srbenka” kroz pripreme kazališne predstave “Aleksandra Zec” Olivera Frljića, odnosno osobnu priču djevojčice srpske nacionalnosti, suptilno ali bez treptaja, hrabro staje na put domaćoj nacionalističkoj zvijeri puštenoj s lanca. Hrabar i potreban film, naročito današnjoj Hrvatskoj.
“Glava u balunu” (2019)
- Režija: Mladen Stanić
- Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu
- Trajanje: 12 minuta
- Datum i vrijeme održavanja: 16.6. | 19 sati
Svijet stand upa ne trpi zabranjene teme. Jedini uvjet je da ono što govorite – bude smiješno. Slični postulati vrijede i za filmove, pa će tako talentirani redatelj od naizgled banalne premise izmijesiti ukusan celuloidni kruh, dok netko drugi – pa, neće! U takvom svjetlu treba gledati studentski dokumentarac “Glava u balunu” ADU-ovog studenta režije Mladena Stanića, čiji se opservacijski fokus zaustavlja na desetak splitskih mladića koji dan(e) provode igrajući nogomet i ćakulajući o curama. Bez pardona, filtera i cenzure, otkrivamo koga su, koliko puta i na kojem brodu jebavali Pjuma, Teo, Meštar i ostatak ekipe, uz neizbježan soundtrack psovki uslijed promašenih prilika smotanih suigrača. Stvarnost i ulična spika u svom najčišćem obliku – ponekad neobuzdana, ponekad nepromišljena, ponekad i politički nekorektna. Najmanje, međutim, maligno šovinistička ili mizogina, jer će vjerojatno biti sličnih komentara nakon održane projekcije. Ovdje se, međutim, prije svega radi o puppy mačizmu, klinaca na pragu ili ranim dvadesetima, koji, posve razumljivo za te godine, traže potvrdu unutar svojeg klana. Stanićev hudovski report s ulice neće osvojiti Oscara – zašto i bi? – ali ima nešto neodoljivo, gotovo kinoklubaški nevino u ovom malom slajsu nedistorziranog splitskog stanja uma.
“Mačka je uvijek ženska” (2019)
- Režija: Martina Meštrović i Tanja Vujasinović
- Produkcija: Kreativni sindikat
- Trajanje: 15 minuta
- Datum i vrijeme održavanja: 15.6. | 17 sati
Jedna od najznačajnijih domaćih kiparica, Marija Ujević-Galetović ne smatra se umjetnicom – tek teškom fizičkom radnicom koja je na studij kiparstva upala slučajno. Srećom, njene bivše studentice na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Martina Meštrović i Tanja Vujasinović, ne dijele radničko mišljenje svoje bivše profesorice. Tako se “Mačka je uvijek ženska”, osim hommagea zaslužnoj kiparskoj umjetnici, prometnuo u vraški dobar, pomalo pankerski otkačen biografski portret feministice koja se u dominantno muškom društvu za svoj uspjeh morala boriti rukama i nogama. Odgovore kiparice slušamo u offu, za vrijeme kojih gledamo animirano-dokumentarne ilustracije izgovorenog, uključujući oživjele kiparske skulpture glavne protagonistice.
Dodatne preporuke:
- “Mjesto odakle vam pišem pisma” (Nikolina Bogdanović, 2018.)
- “Remiza” (Aron Kovačić, 2018.)
- “Polarni san” (Đuro Gavran, 2018.)