PočetnaNajaveKratki utorak: Filmovi Borisa Lehmana uz gostovanje autora

Kratki utorak: Filmovi Borisa Lehmana uz gostovanje autora

|

Gost novog izdanja Kratkog utorka, 14. svibnja u 19 i 21 sat u zagrebačkom kinu Tuškanac, jedinstveni je i osebujni belgijski autor Boris Lehman. Od 1963. do danas ovaj majstor dokumentarizma snimio je preko 400 filmova i više od 300 tisuća fotografija. Boris Lehman snima filmove svaki dan: svijet koji vidi, ali više svijet u kojem živi – svoj grad, prijatelje, putovanja, susrete… Njegovi filmovi su jako vizualni, poetski, filozofski, no ono što je još zanimljivije – vrlo duhoviti i zabavni primjerci (uglavnom) osobnog dokumentarizma. Od 1995. prikazuje ih isključivo u vlastitom prisustvu, a retrospektive je imao u kinotekama i na festivalima diljem svijeta – od Berlina, New Yorka i Rotterdama, do Bombaja, Jeruzalema, Hong Konga, Moskve i Locarna. Na ovom Kratkom utorku u dva programa bit će prikazana njegova četiri kratka te jedan dugometražni film, sve sa 16mm filmskih kopija, uz najavu samog autora. Dan kasnije (15.5. u 17 sati) Lehman će u Dokukinu KIC održati i masterclass predavanje o svom stvaralaštvu i metodama rada.

Otac Borisa Lehmana htio je da mu sin bude doktor, ali ovaj nije mogao podnijeti pogled na krv. Više ga je u mladosti zanimao klavir, a onda i fotografija. 1960. je postao filmski kritičar, a od 1965. do 1983. je radio kao animator u centru za pomoć duševnim bolesnicima Club Antonin Artaud, gdje se film upotrebljavao kao terapeutsko sredstvo. Osnovao je više filmskih društava, kao što su Cinélibre, Cinédit i Atélier des Jeunes Cinéastes. Najviše je ipak snimao filmove, o sebi i stvarima oko sebe. Ili kako sam kaže: “Pitanja na koja si pokušavaju odgovoriti gotovo svi filmaši si ne postavljam: Što ću snimiti? Kakav scenarij, kakvu priču, kakvu knjigu? I kako? Za mene je to jednostavno pitanje života i smrti. Način promatranja svijeta, način života. Snimati, živjeti, snimati…”

U svibnju 1987. za monografiju posvećenu filmu koju je izdala francuska dnevna novina Libération, u kojoj je na pitanje “Zašto snimate?” postavljeno stotinama filmaša, odgovorio: “1. Da se riješim nečega; 2. Da zapamtim; 3. Da se vidim dok gledam druge; 4. Da imam vezu sa svijetom; 5. Da sam ja, da postojim, da postanem netko, jer nikad ne možeš biti siguran da jesi.” Mnogi su za Lehmana rekli, da bi, ako bi to fizički bilo moguće, najradije sebe propustio kroz filmski projektor.

Program kratkih filmova u 19 sati otvorit će film “Šutljiv kao riba” / “Muet comme une carpe” (1987). U njemu Lehman pokazuje put jednog šarana od ribnjaka do tanjura, gdje će ga punjenog pojesti za obiteljskim ručkom. Nakon toga slijedi “Čovjek od gline” / “L’homme de terre” (1989), koji prikazuje proces stvaranja skulpture iz ruku kipara Paulusa Bruna. “Posljednja večera” / “La dernière (s)cène” (2013) film je temeljen na Evanđelju po Ivanu iz kojeg su preuzeti dijalozi koje izgovaraju glumci, i naravno, Da Vincijevom muralu. Posljednji film koji će biti prikazan na kratkometražnom repertoaru, “Stvari koje me vežu s bićima” / “Choses qui me rattachent aux êtres” (2010), poetična je autobiografija u kojoj autor pred kameru postavlja dugi niz predmeta – loptu, masku, torbu, vlakić, lulu, bilježnicu… i priča o tome tko ih mu je dao, stvarajući tako svojevrsni inventar osobnog iskustva.

U 21 sat na rasporedu je jedan od mnogobrojnih Lehmanovih dugometražnih filmova – “U potrazi za svojim rodnim krajem” / “À la recherche du lieu de ma naissance” (1990), u kojem se autor nakon 44 godine vraća u Lausanne, gdje se rodio 3. ožujka 1944. i živio prvu godinu svoga života. Njegovi roditelji bili su židovi koji su tražili utočište u Belgiji nakon što su nacisti okupirali Poljsku. Tijekom okupacije Belgije potajno su preko Francuske pobjegli u neutralnu Švicarsku. Lehman se ne sjeća ničega, roditelji su mrtvi, sve priče su nestale. Oboružan samo s nekoliko dokumenata i fotografija koje je našao u kartonskoj kutiji, tumara po Lozani tražeći znakove svog postojanja. Ali grad ostaje tih i distanciran, samo jezero francuskog imena Léman ukazuje na povezanost autora i mjesta.

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u partnerstvu s Wallonie-Bruxelles International. Filmovi se puštaju sa 16mm kopija, imaju engleske titlove, a ulaz na program je 20 kuna. Jedna karta vrijedi za oba programa.

Raspored projekcija:

19 sati | Program kratkih filmova (108 minuta)

  • “Šutljiv kao riba” (1987) | 38 minuta
  • “Čovjek od gline” (1989) | 40 minuta
  • “Posljednja večera” (2013) | 15 minuta
  • “Stvari koje me vežu s bićima” (2010) | 15 minuta

21 sat

  • “U potrazi za svojim rodnim krajem” (1990) | 75 minuta

Povezani tekstovi

Dokumentarne projekcije diljem Hrvatske

Diljem Hrvatske održava se niz zanimljivih projekcija vezanih (i) za dokumentarno-filmski rod, a ovdje ćemo izdvojiti nekoliko na koje treba obratiti pažnju.

“Nasmijana Gruzija” u dvorani riječke Filodrammatice

U dvorani riječke Filodrammatice u četvrtak će se održati projekcija dokumentarnog filma "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea.

“Šume šume” Renate Poljak u Mošćeničkoj Dragi

Projekcija filma "Šume šume" održat će se u Mošćeničkoj Dragi u petak, 7. ožujka u 18 sati, u sklopu programa "Liburnia uplovljava".

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Cobain: Montage of Heck” – Kolaž zapisa uzburkane psihe

Treća epizoda "Rockdcsa" donosi esej o dokumentarnom filmu "Cobain: Montage of Heck" (2015) Bretta Morgena.

21. ZagrebDox: “Crveni tobogan” – Prostor je uvijek politički obilježen

"Crveni tobogan" (2025) Nebojše Slijepčevića je još jedan u nizu recentnih domaćih filmova o važnosti udruživanja u obrani javnih interesa.

21. ZagrebDox: Veliki regionalni pečat “Lekcijama mog tate” Dalije Dozet!

U Zagrebu su jučer u Centru Kaptol dodijeljeni nagrade i priznanja 21. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox.

21. ZagrebDox: “Tatina uspavanka” – Čovjeka možeš izvući iz rata…

"Tatina uspavanka" (2024) uspijeva uhvatiti tananosti odnosa ljudi koji se vole, ali nailaze na poteškoće u održavanju zajedničkog jezika.

21. ZagrebDox: “Vlakovi” – Željeznica poleta i tjeskobe

Nesvakidašnje trenje poleta i tjeskobe, optimizma i pesimizma snažan je zalog uzbudljivosti koju nude "Vlakovi" (2024) Macieja J. Drygasa.

21. ZagrebDox: “Naći ću te“ – Hej, Ras! Tko si ti?

Justina Matov je na 21. ZagrebDoxu predstavila svoj prvi cjelovečernji film, "Naći ću te" (Factum, 2025.), o okolnostima odrastanja bez oca.

Ivan Ramljak: “Moja je motivacija želja da se progovori o nepravedno zapostavljenim epizodama iz nedavne povijesti”

Najnoviji film Ivana Ramljaka "Mirotvorac" (2025) izazivao je golem interes još i prije večerašnje premijere na 21. ZagrebDoxu.

21. ZagrebDox: “I tako još jedna” – Filmska apolitičnost u borbi protiv establišmenta?

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu prikazan je i dokumentarac "I tako još jedna" (ADU, 2025.) Karle Jelić.

21. ZagrebDox: “Lekcije mog tate” – Čovjek koji nije mogao prestati snimati

Dalija Dozet u svom prvom cjelovečernjem filmu, "Lekcije mog tate" (Hulahop, 2025.), pozornost usmjerava na oca, preminulog 2015. godine.

Lidija Špegar: “Glazba je naš cjeloživotni suputnik”

Lidija Špegar sutra na 21. ZagrebDoxu predstavlja svoj najnoviji dokumentarni film, "Underground top lista" (Factum, 2025.).