Odbrojavanje je završeno. Danas započinje 24. izdanje Dana hrvatskog filma koje će u četiri travanjska dana (23. – 26.) u zagrebačkim kinima Europa i Tuškanac ugostiti ukupno 144 filma u natjecateljskom te jedanaest popratnih programa.
Službeno otvaranje zakazano je za 20 sati u kinu Europa, a tijekom ceremonije otvaranja koju će voditi glumci Goran Navojec i Filip Šovagović, Zlatni Oktavijan za životno djelo bit će uručen svestranom umjetniku Željku Senečiću. Filmski program otvara animirani film “Život s Hermanom H. Rottom” (2015., Chintis Lundgren).
Detalje oko 24. DHF-a popratili smo u našim prijašnjim tekstovima, kao i mini-skandal oko neuvrštavanja nekih nagrađivanih hrvatskih dokumentarnih filmova, u čijem se središtu našao umjetnički direktor DHF-a, Željko Luketić.
Koliko god imali problema s određenim Luketićevim potezima, dokumentarni program 24. DHF-a – prekrojen za različite afinitete zagrebačke publike – i to se mora priznati, zaslužuje palac gore, prije svega svojom autorskom zrelošću te tematskom i estetskom raznolikošću.
Dokumentarni dio DHF-ove priče ove godine sadrži ukupno petnaest naslova, a mi smo izabrali pet filmova koji su zaslužili vašu nepodijeljenu pažnju.
“Plenumovi” (2015)
- Režija: Marta Batinić, Sanja Kapidžić i Ana Jurčić
- Produkcija: Filmaktiv
- Trajanje: 74 minute
Ako je jedan film, uz “Bolesno” (2015) Hrvoja Mabića, zaslužio ranu nominaciju za hrvatski dokumentarac tekuće godine, onda su to zasigurno “Plenumovi” Marte Batinić, Sanje Kapidžić i Ane Jurčić.
Imali smo već dokumentarce o studentskom revoltu protiv komercijalizacije školstva iz 2009. godine (vrlo solidni “Blokada” Igora Bezinovića i “Zemlja znanja” Saše Bana), no “Plenumovi” su ipak nemjerljivo superiorniji film u odnosu na tematske srodnike.
U dramaturški kompleksnom filmu – u kojem se narativne linije prošlosti (izvrstan odabir arhivskih snimki kaosa i neizvjesnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci) i sadašnjosti (intervjui s nizom istaknutijih aktera prosvjeda) savršeno stapaju s instalacijskim B-rolama i establishing shotovima fakulteta (dron s kamerom) – mogućnost pogrešnog koraka mogla se predvidjeti s gotovo kirurškom preciznošću.
“Plenumovi” su, međutim, izbjegli sve zamke i kao inteligentan i važan sociološko-filmski korektiv pogodili u srž problema, optužujući hrvatsko društvo za nedostatak političke kulture, argumentiranog razgovora i kritičkog promišljanja.
U insajdersko (samokritično) brutalan film do kosti Marte Batinić, Sanje Kapidžić i Ane Jurčić vjerojatno je uložena nadljudska količina suza i znoja. Vratite to “Plenumovima” – najboljem dokumentarcu 24. DHF-a – zavidnom posjetom kinu Europa u petak, 24. travnja u 16 sati.
“Hrvatska djevica” (2015)
- Režija: Sunčica Ana Veldić
- Produkcija: Kinkoklub Zagreb
- Trajanje: 13 minuta
S “Hrvatskom djevicom” Sunčice Ane Veldić prvi put smo se susreli na rekapitulaciji godišnje produkcije Kinokluba Zagreb. “Djevica” je osvojila Posebno priznanje (Nikica Gilić) na pripadajućem Gledalištu, a trinaest hipnotizirajućih minuta potvrdit će vam zasluženost (zasad) prigušenog hypea.
Hrvatska filmašica snimila je totalno netipičan dokumentarni film, prljavu mješavinu “Trainspottinga” i birtijaške I don’t give a shit verzije “Besanih u New Yorku” u kojoj mladi bez dlake na jeziku pričaju o seksu i ljubavnim odnosima koji su otišli na kvasinu. Sve to uz gole sise, guzice, prazne ampule heptanona i DIY estetiku. “Djevica” je opasan, opasan film…
“Riba ribi grize rep” (2015)
- Režija: Neven Hitrec
- Produkcija: Hrvatski filmski savez
- Trajanje: 27 minuta
Recenzija, 5. ožujka 2015.: Hitrecov kratkiš varljivo je jednostavan film, pogotovo u samom prološkom odmotavanju. Školska kamera u početku nema previše posla, tek zadaću lijeno prebacivati vlastiti fokus s predsjednika udruge na kapajuće dolaske ostatka članstva i skorašnji sastanak pokraj brdovačkog ribogojilišta.
No, kako vrijeme odmiče, tako ljubaznost i obzir ribiča naspram uključene kamere ustupaju mjesto starim neprijateljstvima i ideološkim razilaženjima, a “Riba ribi grize rep” doživljava transformaciju iz home video zajebancije u prvorazrednu filmsku alegoriju razjedinjenog i cendravog hrvatskog društva.
Pametan Hitrecov film koji pogađa u srž problema. A naizgled se nije morao previše niti truditi…
“Jure kockar” (2015)
- Režija: Marko Stanić, Denis Lepur
- Produkcija: Kadar22
- Trajanje: 55 minuta
Eksportiran na školskih 55 minuta, “Jure kockar” Marka Stanića i Denisa Lepura očito cilja na jedan od budućih televizijskih slotova. Što, naravno, spada u sasvim legitimne želje i pozdrave, da prevladavajući dojam ne sugerira kako se cijela priča o Juri, bivšem radniku na željeznici, vojniku, vlasniku buregdžinice i ovisniku o kocki – mogla ispričati i u oskudnijoj minutaži.
Glavno protagnostičko mjesto “Jure kockara” rezervirano je za tihog i emocionalno inteligentnog diva koji je smogao snage pobijediti ovisnost i posvetiti se pomoći u liječenju pojedinaca sa sličnim problemima. No upravo su ti ljudski duhovi centralna stvar koja Lepurov i Stanićev film izdvaja iz dokumentarne Moja tajna konfekcije.
Jedan od njih prokockao je šezdesetak tisuća eura (“Bojim se hodati ulicom jer više ne znam od koga sam posudio novac”). Drugi se već šest puta pokušao ubiti i u međuvremenu zbog bulimije i anoreksije smršavio sa 122 na 74 kile. Ključne su to scene “Jure kockara” – možda i najpotresniji bljeskovi dokumentarnog dijela 24. DHF-a – koje hvataju za vrat i ne puštaju dok ne priznate činjenicu o kockanju kao jednoj od malignijih pojava hrvatskog društva.
“Britanski trg” (2015)
- Režija: Dijana Bolanča Paulić
- Produkcija: Fade In
- Trajanje: 3 minute
Najkraći film u našim najavnim preporukama (tri minute), “Britanski trg” Dijane Bolanče Paulić, spada pod kišobran Fade Inovog omnibusa “Nezaustavljivo”. “Britanac” opservacijski prati nedjeljne pripreme nedjeljnog sajma antikviteta na poznatom zagrebačkom trgu, uz već dobro poznati kičasti folklor opskurnih umjetnina, prašnjavih lustera i čašica za šeri.
Ali što ako na trenutak zaustavimo vrijeme i svakom od tih predmeta ucijepimo ljudsku komponentu i pripadajuću povijest? Dijana Bolanča Bolić nalijepila je oporuku preminule Ivanke Radulović iz 1983. godine na užurbanu kupoprodajnu gužvu Britanca 21. stoljeća, brutalno jasno poentirajući o stvarnosti ograničenog roka trajanja, relativnih vrijednosti i neizbježnom reciklažnom procesu protiv kojeg u pravilu igramo kriminalnu obranu.