Foto (naslovnica): Jelena Pintarić
Prvi DokuMA Film Festival obiluje kvalitetnim dokumentarnim naslovima koje će u svojem gradu makarska publika moći vidjeti od 29. svibnja do 1. lipnja ove godine.
Za one koji još ne znaju, napominjemo kako će se projekcije filmova održavati u Maloj dvorani Sportskog centra (besplatno), Ljetnom kinu (cijena ulaznice: 25 kuna) te u Đardinu Stare srednje škole (15 kuna).
Da bismo vam barem malo olakšali snalaženje u festivalskom rasporedu, predstavljamo osam nefikcijskih ostvarenja koja biste obavezno trebali pogledati na ovom dalmatinskom filmskom hepeningu.
1. “Čin smaknuća” / “The Act of Killing” (2012)
- Režija: Joshua Oppenheimer
- Zemlje podrijetla: Danska / Norveška / Ujedinjeno Kraljevstvo
Kada bi vam hipotetski morali preporučivati jedan jedincati dokumentarni film s ovogodišnje DokuMA-e, izbor bi bez ikakve dileme spao na remek-djelo Joshue Oppenheimera iz 2012. godine, “Čin smaknuća”.
Nevjerojatan, nadrealan i u dokumentarističkim okvirima unikatan Dančev film s ruba svijesti, gledatelje uranja u košmarno-ignorantsko miks nikad raščišćenih demona iz turbulentne indonežanske povijesti.
Rekonstruiravši zločine tamošnjih odreda smrti – koji su sredinom šezdesetih u vlastitoj zemlji pobili oko milijun komunista, intelektualaca i ostalih neistomišljenika – uz svesrdnu pomoć nikad kažnjenih glavnih krvnika, Oppenheimer pruža dosad neviđeni insajderski prikaz mindseta beskrupuloznih ubojica koji i dan danas uživaju zaštitu države.
2. “Narko kultura” / “Narco Cultura” (2013)
- Režija: Shaul Shwarz
- Zemlje podrijetla: SAD / Meksiko
Kratko i jasno – “Narko kultura” spada u jedno od najzrelijih debitantskih ostvarenja nekog dokumentarnog autora u povijesti.
Slojevito, studiozno i umno razarajuće Shwarzovo remek-djelo isprepliće političku i sociološku meksičku komponentu na dosad neviđen i zlokobno opominjući način.
Uspio je Izraelac suptilno objediniti bujanje najsvježijeg meksičkog glazbenog smjera koje slavi život s druge strane zakona (narcorrido – narko balada), s dubokom ukorijenjenošću narko kulture unutar jednog ionako podijeljenog društva, već umornog od tihog građanskog rata između vladinih snaga i narkokartela.
3. “Sickfuckpeople” (2013)
- Režija: Jurij Rečinski
- Zemlje podrijetla: Ukrajina / Austrija
Poput Shaula Shwarza, i Ukrajinac Jurij Rečinski smiješao je eskplozivni redateljski debi u vidu dokumentarca “Sickfuckpeople” iz 2013. godine.
Budite upozoreni – “Sickfuckpeople” nije film za svakoga, ponajmanje za djecu ispod 16 godina starosti. Necenzurirane snimke drogiranja, epileptičkih napada i opipljivo beznađe ukrajinskih beskućnika koji žive (preživljavaju) u nama nezamislivim uvjetima, definitivno bi vam mogli obilježiti premijerni DokuMA Film Festival.
“Sickfuckpeople” je neopraštajući mail iz dehumanizirane stvarnosti bez cenzurne kvačice. Posljednji vapaj naših odbačenih i prezrenih. Napuštenih i zaboravljenih. I možda jedan od najupečatljivih dokumentaraca koje ste ikad gledali u vašoj filmofilskoj karijeri.
4. “Pet metara od slave” / “Twenty Feet from Stardom” (2013)
- Režija: Morgan Neville
- Zemlja podrijetla: SAD
Oscarom nagrađeno ostvarenje Morgana Nevillea tjednima je najavljivano kao jedno od glavnih atrakcija prvog DokuMA Film Festivala. S razlogom, pošto je ritmični i neizmjerno srčani feel-good bombončić američkog redatelja napokon široj javnosti predstavio nepravedno zapostavljeni svijet pratećih vokala.
Ako vam imena Darlene Love, Merry Clayton i Lise Fischer ne zvuče poznato, dovoljno je u miks utrljati velikane poput Brucea Springsteena, Stinga, Micka Jaggera i mnogih drugih glazbenih superstarova, koji su desetljećima ubirali nektarski profit od vokalnih bravura spomenutih umjetnica iz sjene.
Zbog “Pet metara od slave” ćete ritmično cupkati nogom, nesvjesno razvlačiti osmijeh i barem nakratko zaboraviti na probleme koje vas okružuju. Nevilleov film naš je glavni kandidat za neupitnog ljubimca makarske publike.
5. “Češki san” / “Český sen” (2004)
- Režija: Vít Klusák, Filip Remunda
- Zemlja podrijetla: Češka
Klusákov i Remundin film u našoj smo recenziji počastili rečenicom: “Poučna sociološka studija podložnosti medijskoj manipulaciji, vlastitoj neselektivnosti i generalnom prepuštanju čarima mekdonaldizacije društva.”
Na površini šarmantno duhovit, no u svojoj srži uznemirujuće otrežnjujući “Češki san” golema je pljuska današnjem konzumerističkom društvu u kojem je doslovce sve podložno kupnji i prodaji.
Izgradivši inteligentnu i sveobuhvatnu reklamnu kampanju za nepostojeći češki hipermarket, redateljski dvojac samo je filmski uobličio i zaokružio nepobitnu spoznaju o današnjem i više nego alarmantnom stanju ljudske civilizacije.
6. “Nije ti život pjesma Havaja” (2012)
- Režija: Dana Budisavljević
- Zemlja podrijetla: Hrvatska
Kako u tradicionalno-konzervarvativnom hrvatskom društvu javno obznaniti nešto drugačije seksualne preferanse? Zahvaljujući Dani Budisavljević i njenom gotovo pionirskom “Nije ti život pjesma Havaja” (2012), takve zemljotresne objave u budućnosti bi trebale prolaziti barem nekoliko postotaka bezbolnije.
Bolne i emotivne boksačke klinčeve između vlastiih homoseksualnih izbora i reakcija ostatka svoje obitelji, hrvatska je redateljica odradila dobrano prije prve klape “Nije ti život pjesma Havaja”.
Ta spoznaja, međutim, ne narušava konačnu snagu i široku društvenu poruku koju njen iskreni i šarmantni dokumentarni film posjeduje u svojem celuloidnom korijenu.
Generalna neizgovorena poruka Budisavljevićevih: “Nije nam jasno, nismo baš pretjerano oduševljeni, ali ti si naša kćer i mi te volimo. I zato ćemo te pokušati razumjeti” trebala bi u pisanom obliku pronaći mjesto u svakom školskom i strukovnom udžbeniku.
7. “Zima” / “Winter” (2013)
- Režija: Cristina Picchi
- Zemlje podrijetla: Rusija / Italija
Talijanska redateljica Cristina Picchi u “Zimi” je stvorila jedinstvenu kontemplativno-meditativnu refleksiju snijegom okovanih prostranstava Sibira i ljudi koji pokušavaju dobiti pokoji gem protiv nesmiljene i neopraštajuće ćudi Majke Prirode.
Bez mrtvog hoda i s intervju-naracijom u offu, “Zima” je cijepljena od tradicionalnog linearnog narativa, otvarajući neistražene rukavce svijesti svojom esejističko-idiosinkratskom estetikom.
8. “Park ljubavi” (2013)
- Režija: Lana Kosovac
- Zemlja podrijetla: Hrvatska
“Park ljubavi” Lane Kosovac možda je jedan od najtoplijih i najnostalgičnijih hrvatskih dokumentarnih filmova koje smo gledali u posljednje vrijeme.
Iako vas možda neće na prvu izbombardirati tehničko-sadržajnom izvrsnošću “Narko kulture” ili “Čina smaknuća”, film naše redateljice itekako ima svojih aduta u osvajanju srca svojih, naročito starijih gledatelja.
Nostalgično-minimalistički portret jednog davno izgubljenog vremena izmijesila je Lana Kosovac, pred svoje kamere dovevši tri para u najboljim godinama.
Budite sigurni da ćete još danima poslije prepričavati citate poput: “Najprije smo bili ljubavnici, pa brat i sestra, a sada smo dvije sestre.” Slatko, lepršavo i bolno nostalgično.
