PočetnaRecenzije "Manakamana" - Kozlići, metalci i masovni egzodus publike iz kina Europa

[HRFF] “Manakamana” – Kozlići, metalci i masovni egzodus publike iz kina Europa

|

Postoji li negdje neslužbena lista negativnih hrvatskih rekorda, ili barem jedan njezin dio koji prati izlaske publike za vrijeme kino-projekcija? Ukoliko postoji, nakon jučerašnjeg prikazivanja dokumentarca “Manakamana” (2013) na 11. HRFF-u, redatelja Stephanie Spray i Pacha Veleza, takav popis zasigurno je postao bogatiji za upravo spomenuti naslov.

Zagrebačka publika, vjerojatno opravdano nenaviknuta na pretencioznu dokumentarnu eksperimentalu “Manakamane”, najprije je sporadično, a ubrzo i u valovima napuštala sinoćnju projekciju 11. HRFF-a, koju je do kraja prikazivanja napustila trećina ukupnog auditorija.

“Manakamanu”, uostalom kao i nedavno recenzirani “Leviathan”, potpisuje ista producentska kuća – Harvard’s Etnography Laboratory – kojoj je jedna od zadaća proširiti definiciju etnografskog i avangardnog dokumentarca. I opet, baš kao i u “Leviathanu”, naglasak u “Manakamani” stavljen je na meditativni, neosuđujući i strogo opservarcijski unutarnji svijet pojedinca.

Vjerojatno i nije teško proniknuti u osnovnu autorsku misao-vodilju iza “Manakamane”, koja je ponovno trebala apostrofirati pojedinca i njegovu krucijalnu važnost u današnjem sve zatvorenijem i nemilosrdnijem društvu.

Snimljen unutar žičare koja vodi do poznatog nepalskog hrama Manakamana, “Manakamanina” fiksirana kamera prati jedanaest različitih sudbina – od skupine simpatičnih gospođa do nepalskih metalaca i skromnih bračnih parova – u neprekidnom 10-minutnom usponu i silasku s tog svetišta.

Vjerojatno i nije teško proniknuti u osnovnu autorsku misao-vodilju iza “Manakamane”, koja je ponovno trebala apostrofirati pojedinca i njegovu krucijalnu važnost u današnjem sve zatvorenijem i nemilosrdnijem društvu.

No baš kao i u sličnim kvazi-intelektualnim onaniranjima, poput “Sans Soleila” i “Leviathana”, i “Manakamana” se – grandiozno koncepirana, ali hermetički izolirana – čita poput zbirke zadataka iz matematike za odabrani doktorsko-plemićki stalež sa sveučilišta MIT. Volite li nepomične desetominutne kadrove kozlića u kavezu? Ovo je dokumentarac za vas. U suprotnom, zaobiđite ovaj eksperimentalni kaos.

"Manakamana"
Režija: Stephanie Spray, Pacho Velez
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlje podrijetla: Nepal / SAD
Trajanje: 118 minuta

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Vlakovi” – Željeznica poleta i tjeskobe

Nesvakidašnje trenje poleta i tjeskobe, optimizma i pesimizma snažan je zalog uzbudljivosti koju nude "Vlakovi" (2024) Macieja J. Drygasa.

21. ZagrebDox: “Naći ću te“ – Hej, Ras! Tko si ti?

Justina Matov je na 21. ZagrebDoxu predstavila svoj prvi cjelovečernji film, "Naći ću te" (Factum, 2025.), o okolnostima odrastanja bez oca.

21. ZagrebDox: “I tako još jedna” – Filmska apolitičnost u borbi protiv establišmenta?

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu prikazan je i dokumentarac "I tako još jedna" (ADU, 2025.) Karle Jelić.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

21. ZagrebDox: “Tatina uspavanka” – Čovjeka možeš izvući iz rata…

"Tatina uspavanka" (2024) uspijeva uhvatiti tananosti odnosa ljudi koji se vole, ali nailaze na poteškoće u održavanju zajedničkog jezika.

21. ZagrebDox: “Vlakovi” – Željeznica poleta i tjeskobe

Nesvakidašnje trenje poleta i tjeskobe, optimizma i pesimizma snažan je zalog uzbudljivosti koju nude "Vlakovi" (2024) Macieja J. Drygasa.

21. ZagrebDox: “Naći ću te“ – Hej, Ras! Tko si ti?

Justina Matov je na 21. ZagrebDoxu predstavila svoj prvi cjelovečernji film, "Naći ću te" (Factum, 2025.), o okolnostima odrastanja bez oca.

Ivan Ramljak: “Moja je motivacija želja da se progovori o nepravedno zapostavljenim epizodama iz nedavne povijesti”

Najnoviji film Ivana Ramljaka "Mirotvorac" (2025) izazivao je golem interes još i prije večerašnje premijere na 21. ZagrebDoxu.

21. ZagrebDox: “I tako još jedna” – Filmska apolitičnost u borbi protiv establišmenta?

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu prikazan je i dokumentarac "I tako još jedna" (ADU, 2025.) Karle Jelić.

21. ZagrebDox: “Lekcije mog tate” – Čovjek koji nije mogao prestati snimati

Dalija Dozet u svom prvom cjelovečernjem filmu, "Lekcije mog tate" (Hulahop, 2025.), pozornost usmjerava na oca, preminulog 2015. godine.

Lidija Špegar: “Glazba je naš cjeloživotni suputnik”

Lidija Špegar sutra na 21. ZagrebDoxu predstavlja svoj najnoviji dokumentarni film, "Underground top lista" (Factum, 2025.).

4 x 4 x 4 x 4

Treći esej "Izmeštanja - Pejzaž i arhitektura u dokumentarnom filmu", bavi se filmom "Four Corners" (1998) Jamesa Benninga.

Renata Lučić: “Film se rijetko zadržava na onima koji ostaju – tu se krije prilika za otkrivanje dubljih istina”

Renata Lučić na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavlja svoj prvi dugometražni film, "Godina prođe, dan nikako" (2024.).

Sinoć otvoren 21. ZagrebDox

U zagrebačkom Kaptol centru, odnosno Kaptol Boutique Cinema, sinoć je svečano otvoren 21. Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox.
Režija: Stephanie Spray, Pacho Velez<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlje podrijetla: Nepal / SAD<br> Trajanje: 118 minuta[HRFF] "Manakamana" - Kozlići, metalci i masovni egzodus publike iz kina Europa