PočetnaRecenzije"Sve o Evi" - Svi križni putevi pokušaja umjetne oplodnje

“Sve o Evi” – Svi križni putevi pokušaja umjetne oplodnje

|

Sinoćnjim prikazivanjem na HRT-u 3 obilježila se desetogodišnjica premijere autobiografskog dokumentaraca “Sve o Evi” (2003), redatelja Silvestra Kolbasa. “Sve o Evi” višegodišnji je prikaz pokušaja mladog bračnog para – u ovom slučaju Silvestera i Nataše – da uz pomoć umjetne oplodnje dobiju svojeg potomka. Dokumentarac je postigao popriličan regionalni uspjeh, a prikazivan je i na većini najistaknutijih filmskih festivala – od Zagreb Film Festivala i ZagrebDoxa do bosanskohercegovačkog Sarajevo Film Festivala.

“Ne usudim se više nadati”, jedne su od prvih riječi novinarke HRT-a Nataše Kolbas u dokumentarcu “Sve o Evi”, koja je zajedno sa svojim mužem, profesionalnim snimateljem Silvestrom Kolbasom, odlučila podijeliti sve uspone i padove mučne agonije pokušaja umjetne oplodnje. Nataša i Silvestar dosad su u četiri puta navraćali u razne klinike za umjetnu oplodnju, no “plusevi” na testovima trudnoće dosad su, nepogrešivo okrutno, u pravilu ostajali nijemi. Peta sreća mogla bi biti i posljednja za obitelj Kolbas…

Nataša i Silvester uglavnom su izbjegli smušenu birokratsku inertnost hrvatskog zdravstva, i svoje su nade u toliko željeno potomstvo – uostalom kao i nebrojeni hrvatski parovi – položili u jednu bečku kliniku. Bečke bebe, kako im tepaju ponosni roditelji i rodbina sretno u Austriji začetih malih zamotuljaka.

Put do željene bebe, začete umjetnom oplodnjom – kako za Kolbasove, tako i za roditelje diljem planete – ni u kojem slučaju nije posut ružinim laticama. Bezbrojni posjeti liječnicima, iščekivanje, psihološki stres, nemali financijski izdaci… Za postupak koji može, ali i u velikom broju slučajeva i ne mora dati željene rezultate. Srećom po Kolbasove, priča ovog zagrebačko-vinkovačkog para jedna je od tih sretnih, uspješnih, poučnih…

Put do željene bebe, začete umjetnom oplodnjom – kako za Kolbasove, tako i za roditelje diljem planete – ni u kojem slučaju nije posut ružinim laticama. Bezbrojni posjeti liječnicima, iščekivanje, psihološki stres, nemali financijski izdaci…

Mala Eva na svijet je došla 2002. godine, a ove godine u domu ponosnih roditelja trebala bi se proslaviti i jedanaesta rođendanska obljetnica najmlađeg člana obitelji Kolbas. Obitelji koja je ovim iskrenim i bolnim autobiografskim dokumentarcem uspjela ohrabriti i pomoći budućim roditeljima u sličnim problemima. Pokazati da i iz naizled bezizlazne situacije postoji opravdana zraka nade i vjera u sretan završetak. Mala Eva je i krunski fizički dokaz te tvrdnje…

“Sve o Evi” korektan je, ali prije svega poučan i na trenutke iznimno dirljiv dokumentarni film. Od trenutka kada Nataša bezizlazno i apatično istrese: “Imam osjećaj da se to bliži kraju”, pa do iznimno grafičkog – možda i dosad neviđenog prikaza rađanja – svjesni ste da pred sobom imate nesvakidašnje filmsko ostvarenje. No, dokumentarac “Sve o Evi” sa sobom vuče i nemalu vreću tehničko-koncepcijskih problema, koji uglavnom poništavaju sve pozitivne i nesumnjivo vrijedne elemente ovog Kolbasovog djela.

Unatoč profesionalnom snimateljskom pedigreu, Kolbasov film uglavnom djeluje poput korektnog kućnog videa s amaterskim i često nerazumljivim mumljajućim voice-overom. Ritmično mlak i montažerski naljepljivo nasilan, Kolbas je većinu iskrenih i dirljivih trenutaka uspio zasjeniti vlastitom nervoznom preokupiranošću zajedničkim kadriranjem, ostatak vremena provodivši uglavnom skriven iza svojeg osobnog štita/kamere. “Sve o Evi” je korektno i edukativno ostvarenje, ali ništa više od toga.

"Sve o Evi"
Režija: Silvestar Kolbas
Godina proizvodnje: 2003.
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Trajanje: 63 minute

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Vlakovi” – Željeznica poleta i tjeskobe

Nesvakidašnje trenje poleta i tjeskobe, optimizma i pesimizma snažan je zalog uzbudljivosti koju nude "Vlakovi" (2024) Macieja J. Drygasa.

21. ZagrebDox: “Naći ću te“ – Hej, Ras! Tko si ti?

Justina Matov je na 21. ZagrebDoxu predstavila svoj prvi cjelovečernji film, "Naći ću te" (Factum, 2025.), o okolnostima odrastanja bez oca.

21. ZagrebDox: “I tako još jedna” – Filmska apolitičnost u borbi protiv establišmenta?

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu prikazan je i dokumentarac "I tako još jedna" (ADU, 2025.) Karle Jelić.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

21. ZagrebDox: Veliki regionalni pečat “Lekcijama mog tate” Dalije Dozet!

U Zagrebu su jučer u Centru Kaptol dodijeljeni nagrade i priznanja 21. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox.

21. ZagrebDox: “Tatina uspavanka” – Čovjeka možeš izvući iz rata…

"Tatina uspavanka" (2024) uspijeva uhvatiti tananosti odnosa ljudi koji se vole, ali nailaze na poteškoće u održavanju zajedničkog jezika.

21. ZagrebDox: “Vlakovi” – Željeznica poleta i tjeskobe

Nesvakidašnje trenje poleta i tjeskobe, optimizma i pesimizma snažan je zalog uzbudljivosti koju nude "Vlakovi" (2024) Macieja J. Drygasa.

21. ZagrebDox: “Naći ću te“ – Hej, Ras! Tko si ti?

Justina Matov je na 21. ZagrebDoxu predstavila svoj prvi cjelovečernji film, "Naći ću te" (Factum, 2025.), o okolnostima odrastanja bez oca.

Ivan Ramljak: “Moja je motivacija želja da se progovori o nepravedno zapostavljenim epizodama iz nedavne povijesti”

Najnoviji film Ivana Ramljaka "Mirotvorac" (2025) izazivao je golem interes još i prije večerašnje premijere na 21. ZagrebDoxu.

21. ZagrebDox: “I tako još jedna” – Filmska apolitičnost u borbi protiv establišmenta?

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu prikazan je i dokumentarac "I tako još jedna" (ADU, 2025.) Karle Jelić.

21. ZagrebDox: “Lekcije mog tate” – Čovjek koji nije mogao prestati snimati

Dalija Dozet u svom prvom cjelovečernjem filmu, "Lekcije mog tate" (Hulahop, 2025.), pozornost usmjerava na oca, preminulog 2015. godine.

Lidija Špegar: “Glazba je naš cjeloživotni suputnik”

Lidija Špegar sutra na 21. ZagrebDoxu predstavlja svoj najnoviji dokumentarni film, "Underground top lista" (Factum, 2025.).

4 x 4 x 4 x 4

Treći esej "Izmeštanja - Pejzaž i arhitektura u dokumentarnom filmu", bavi se filmom "Four Corners" (1998) Jamesa Benninga.

Renata Lučić: “Film se rijetko zadržava na onima koji ostaju – tu se krije prilika za otkrivanje dubljih istina”

Renata Lučić na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavlja svoj prvi dugometražni film, "Godina prođe, dan nikako" (2024.).
Režija: Silvestar Kolbas<br> Godina proizvodnje: 2003.<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Trajanje: 63 minute"Sve o Evi" - Svi križni putevi pokušaja umjetne oplodnje